Države EU stvorile su političko-ekonomsku uniju sa zajedničkim unutarnjim tržište, novčanom jedinicom-eurom, uz provođenje zajedničke carinske politike prema drugim državama.

Fiskalni i porezni sustav svake države EU temeljno je obilježje nacionalnog suvereniteta u cilju vođenja vlastitih strategija i dugoročnih politika razvoja u interesu blagostanja svoga stanovništva. Porezni sustav predstavlja najznačajniji izvor prihoda svake države što ukazuje na nužnost kreiranja optimalnog poreznog sustava za svaku državu u skladu sa njezinom ekonomskom razvijenosti i mogućnostima prema obrazovnoj strukturi stanovništva. U većini država u EU od poreza se prikupi između između 1/3 i 2/3 državnog proračuna u zavisnosti od njezine ekonomske razvijenosti.  Porezno opterećenje stanovništva i gospodarskih subjekata može se mjeriti udjelom poreza u DBP-u svake države. Na temelju toga zaključujemo dali postoji visoko, srednje ili nisko porezno opterećenje te kakva je porezna struktura tj. od kojih se poreza najviše puni budžet države.

Dakle, što je zaštitna kamata?

„Siromašni imaju vrlo malo novca, pa ne mogu plaćati značajno povećane poreze. Bogate je moguće oporezivati jače, ali samo do neke točke: ako država nametne previsoku „graničnu stopu, tj. uzme prevelik dio posljednjeg dolara što ga pojedinac zaradi, to će imati ozbiljan nepovoljan učinak na poticaje da se radi, štedi i investira.“

Paul Krugman (Doba smanjenih očekivanja)

 Hrvatska, mala i nerazvijena tranzicijska  zemlja, u svom kratkom i burnom  postojanju, kada je riječ o ekonomskoj politici, činila je mnoge greške koje se ni danas javno ne priznaju. Posljedice te i takve politike je velika zaduženost prema svijetu kao posljedica velike otvorenosti prema uvozu i nesposobnosti prema izvozu, rasprodaja vitalnog dijela gospodarstva, povećanje socijalnih tenzija, pa postaje sporno u kojoj mjeri nosioci ekonomske politike mogu donositi samostalne odluke ignorirajući interese vjerovnika i investitora. Konzumerizam koji je samo pojavni oblik događanja u zadnjih dvadesetak godina, izraz je tragičnog materijalnog stanja građana tzv. socijalističkih zemalja tada i sada, kada su svi zaduženi i socijalno ugroženi.

Izlazak iz tog stanja nije jednostavan. Naprosto nema dobrih rješenja. Pitanje svih pitanja je: koje je najmanje loše rješenje? Jasno je da bez dinamiziranja privredne aktivnosti rješenja neće biti; sutra će biti još tmurnije nego što je to danas, kao što je danas tmurnije nego  što je to bilo jučer.