U Hrvatskom je Saboru jučer, u četvrtak, u najboljoj maniri hrvatskog razumjevanja i uvažavanja završila rasprava o Rebalansu proračuna. Posebno je bilo burno na početku. Kada je oporba shvatila da se neće ništa mjenjati i da su prijedlozi tek od retoričkog značaja fatalistički su „usporili“, a u određenom broju slučajeva odustali od rasprave. Rebalans proračuna je jasni iskaz političkih stranaka, vlasti i oporbe, da je socijalna sigurnost građana na egzistencijlnoj razini, s jedne strane, i, s druge strane, da ne postoji suglasje o načinu izlaska iz krize o čemu se zapravo niti ne otvara rasprava. I dalje sam mišljenja da nije moguće riješiti probleme javne ekonomije bez velike koalicije koju predlažem već dvije godine. Treba shvatiti da je hrvatska kriza strukturna kriza i da nikakvo „peglanje“ neće riješiti probleme. Problemi se mogu rješiti promjenom sustava i politike što ni jedna stranaka nije u stanju sama učiniti.

Kako bi Vlada zakrpala proračunske rupe, kako so to lijepo kaže iz nepotvrđenih izvora, „procurilo je“: uvest će se porez na aktivu poslovnih banaka upravo na način kao što je to učinila Mađarska, ali, da vuk bude sit i koze na broju, sa ograničenim trajanjem od godinu dana.