|
Autor Guste Santini
|
|
Nedjelja, 14 Veljača 2010 21:46 |
Ponovno nesigurnost - ne samo u nama već i oko nas. Sunce svojm vedrinom određuje nas; svojim sjajem čini nas čas sretnim čas nesretnim.
Jučer sam lutao gradom tražeći Inspiraciju. Nisam je našao. Jučer sam želio Tebe....; nisam Te našao; nisam Te dobio. Ostao sam sam. Priznajem bez Tebe je je neizdržljivo. Sebično želim da si uvjek tu ispred mene. Još bolje! Želim da si vječno samnom. Sjetih se da je E. Fromm jednom rekao: «....Ljubav pomaže čovjeku da prevlada osjećaj osamljenosti i odvojenosti, a ipak mu dozvoljava da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se zbiva paradoks: dva bića postaju jedno a ipak ostaju dvoje....» I opet E. Fromm: «Ljubav je jedini zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije.»
Inventura i pitanje: da li se radi samo o inflaciji rječi Ljubav? Ne, ne bi iventura bila potpuna; ako ljubav ne bi imala ugledno mjesto i bila visoko rangirana na popisu osobnih htjenja. Obično tražimo što nemamo. Obično nudimo/dajemo što mislimo da je - a zaparavo nije. I konačno, po prirodi stvari, dobijamo što nećemo jer dajemo što nemamo. Iluzija? Neznam. Možda zato i imamo dan zaljubljenih kako bi se, bar na jedan dan, okrenuli jedno drugom i kako bi, potom, vječno gledali u istom pravcu. Dobro je došao taj jedan dan da se sjetimo – i da shvatimo/čujemo - što bi trebali htjeti, imati, biti.
Ljubav, samo ljubav, nas je stvorila i udahnula nam ljepotu, patnju i sreću ljudskog života. Jednom je M.I.AL-Ansari rekao:
«Volio sam te i volim te,
pa ako je to grijeh, molit ću
Alaha da mi nikada ne oprosti
moje grijehe.»
A da voliti nije lako i jednostavno kad čovjek voli čovjeka vidljivo je iz slijedeće afričke narodne mudrosti:
«Kad je bog u svom prapočetku stvarao stvari,
on stvori sunce;
Ono izlazi, zalazi i ponovno se vraća.
On stvori mjesec;
On izlazi, zalazi i ponovno se vraća.
On stvori čovjeka;
On dođe, prođe – ali se ne vraća.
Nekako sam, dragi čitaoče, sjetan jer je sve tako tužno; sve je tako tmurno. Zapravo se uvijek tako osijećam na tzv. značajne datume. Sve je nekako po diktatu; oktroirano, da ne kažem, od strane public relation-a, režirano. Nema iskre života u tim i takvim danima, osim za one koji vole i koji vjeruju; takvima posebni dani nisu ni potrebni jer su oni to – bez posebnog dana - dok vole i dok vjeruju. I jedni i drugi imaju svoju zvijezdu vodilju koja ih štiti od sviju i od svakoga, pa (ponekad) i njih samih. Teško onima koji nisu među njima.
A što reći na kraju. Što poručiti, kamo se usmjeriti. Danas nećemo govoriti o ekonomiji danas ćemo voliti - ljubeći druge; dajući sebe. Tako ćemo naći sebe. To je put ka čovjeku koji je tako usdamljen i kao takav se je odnarodio od sebe samoga.
«..iako nije važno
stići nego krenuti
i cilj je samo izlika slabima,
volio bih doći kamo sam pošao
i naći što sam tražio..» (Z. Golob)
Na kraju, kako nam godine neumitno teku, potvrđujemo velikog Platona: «Ljubav je (ipak) teška bolest duše.» |
|
|
Časopis Novi plamen br. 13 |
 |
 |
 |
|
Autor Guste Santini
|
|
Petak, 29 Siječanj 2010 21:54 |
|
Časopis Novi Plamen br.13 |
|
Autor Guste Santini
|
|
Četvrtak, 31 Prosinac 2009 21:39 |
Turobna 2009. Godina ostavlja nas u magli, kiši, južini…
Hrvatski građani očekuju sve manje dobrog. Polako ali sigurno prepoznaju dubinu svekolike krize hrvatskog društva. Nezaposlenost, nezaposlenost svakodnevna je stvarnost bez šanse/mogućnosti da se bilo što promjeni. Socijalni naboji rastu, priča o boljitku jenjava, političari tvrde da neće biti gore…. Međutim, gore može biti to je danas svima jasno I nitko se više ne obazire na lijepe priče.
|
|
Više...
|
|
Ljubav - Opraštanje; Šansa za treće tisućljeće! |
|
|
|
|
Autor Guste Santini
|
|
Četvrtak, 24 Prosinac 2009 12:00 |
Datumi na prijelazu tisućljeća svakako se ubrajaju u “prelomne” trenutke kad svi razmišljaju o prijeđenom ali i o neizvjesnosti dolazećeg. Tko zna kako su ljudi zamišljali prijelaz iz prvog u drugo tisućljeće? Nadalje, tko je mogao zamisliti što će se sve zbiti u tisuću godina? Vjerojatno bi čovjek iz kraja desetog stoljeća ostao zgranut i, konačno, izgubljen uslijed svih tih promjena. Kako bi se tek mi osjećali, da se odjednom nađemo na kraju trećeg tisućljeća? Tko bi bio više iznenađen: naš predak ili mi pitanje je na koji nije moguće dati odgovor.
|
|
Više...
|
|
|
|
|
« Početak « 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 » Kraj »
|
|
Stranica 219 od 220 |
