ECB, Europska centralna banka, danas je objavila svoju odluku kako će u nardnih devetnaest mjeseci mjesečno otkupljivati državnih i korporativnih obveznica u iznosu od 60 milijardi eura. Odluka je objavljena na dan kada Hrvatski Sabor raspravlja o švicarskom franku koji bi se kao valutna klauzula trebao ukinuti da bi prezaduženi građani bili u stanju servisirati svoje kreditne obveze. Rasprava u Saboru jasno pokazuje kako pojedinim saborskim zstupnicima nisu poznate osnove  monetarne ekonomije. Čudno je biće ta politika!

Prijelomni dani na neki način djele razdoblja. Tako ljudi vjeruju da će sutra biti bolje nego što je to danas, iako su se uvjerili da je danas lošije nego što je to bilo jučer. Dobro je da postoji ugrađeni optimizam. Loše je što se on usprkos svoj svojoj ustrajnosti, u uvjetima turobne depresije kakva je zadnjih godina u Lijepoj našoj, smanjuje. Tome doprinose i tzv. katastrofičari koji ni nakon dva desetljeća ne aplaudiraju vlasti bez obzira s koje strane ona dolazila.

Vladari su često za ugovorenu svotu novca davali poduzetnicima pravo da umjesto njih ubiru poreze. Priča je u osnovi bila vrlo jednostavna. Procjenio bi se porezni kapacitet poreznih obveznika, odredili troškovi ubiranja i veličinu diskonta (kamatnu stopu). Tako se je utvrdila procjenjena vrijednost poreznih prihoda koju je vladar mogao ubrati. Međutim, kako je rastrošnost vladara bila bezgranična to se je vladarima žurilo da se što prije domognu prihoda kako bi mogli nastaviti bančiti pa je cijena ustupanja bila znatno niža od procjenjene. Dobitnici u cjeloj priči su bili poduzetnici koji su potom nesmiljeno oporezivali porezne obveznike. Gubitnici su bili porezni obveznici i vladar koji je ispod cijene ustupio pravo prikupljanja poreza. Neki porezni teoretičari smatraju da je upravo samovolja vladara u prikupljanju poreza rezultirala poznatim Smithovim kanonima.