Nova hrvatska Vlada će morati značajne napore posvetiti reformama. Uobičajeno je da se provode kontinuirane optimalizacije sustava putem instrumenata politike. To je vrlo zahtjevan posao i u zemljama gdje su svijesni velikih i nepotrebnih troškova zbog „iznuđenih poteza“. Postoje ekspertne grupe/komisije koje proučavaju po načelu „što bi bilo kad bi bilo“, slično stožernim igrama koje provode i uvijek su provodile sve vojske i svi vojni savezi u svijetu. Međutim, kada imamo tzv. „vatrogasnu politiku“, slučaj u Lijepoj našoj, tada je imperativno imenovati dva podpredsjednika vlade: jedan za sustav, a drugi za politiku. Interakcija „inženjera“ sustava i politike kreirat će nužne reforma uz manje troškove nego što bi bio slučaj kada ne bi tako postupili.

Ako je nešto bilo dobro u poreznom sustavu Lijepe naše to je bio institut zaštitne kamate na kapital koju je ukinula tadašnja Koalicijska vlada 2000. godine. Razlog nije bio eknomski, razlog nije bio socijalni; razlog ukinuću bio je fiskalni. Naprosto nedostajalo je novaca u državnoj blagajni i izgubili smo hvale vrijiedan instrument ekonomske politike.

Cijena države blagostanja postala je tako visoka da kapitalizam više nije mogao fukcionirati u tzv. tvrdom budžetskom ograničenju. Mađarski ekonomist Janos Kornai postao je slavan ustvrdiviši da socijalistički sustav traži labavu monetarnu i kreditnu politiku. Jedni i drugi trebali su inflaciju. Kapitalizam da bi mogao dinamizirati razvoj, zadržati razinu profitne marže, a socijalizam da bi opstao. Samuelson je inflaciju nazvao malarijom.