U globaliziranom svijetu porezi su temelj nacionalne ekonomoske politike. Na žalost porezi ne služe u dovoljnoj mjeri u ostvarivanju ekonomskih ciljeva. Na prvom su mjestu fisklani, potom slijede  socijalni i na kraju, ako ostane dovoljno prostora, ekonomski ciljevi. U eurozoni, vrijedi za sve zemlje koje „vežu“ svoju nacionalnu valutu za neku drugu valutu (dolar, yen itd.), Njemačka određuje kriterije, pravila igre, dok se druge zemlje, članice, moraju njima prilagoditi. Neke uspiju, neke ne. Tako, s jedne strane, imamo za sada PIGS koje nisu u stanju pratiti nametnut im „tempo“, dok, s druge strane, Nizozemska više i Francuska manje uglavnom drže tempo kojeg nameće močna Njemačka. Velika je Britanija pametno „iskočila“ iz eura pa sama može diktirati tečaj funte sterlinga, sukadno ciljevima ekonomske politike,  neovisno o kretanjima eura. Mora se reći da engleska centralna banka ipak budno prati kretanje dolara i tome se, gledano dugoročno, prilagođava. Drugim riječima Velika Britanija ima monetarni suverentiet dok ga članice eurozone nemaju. To je bitno.