Francuska i Njemačka stožerne su članice eurozone. Jacques Rueff, veliki ekonomski znalac, cijeli je život želio jaki francuski franak. Njemačka marka bila je sinonim za stabilan i solidan novac. Obe zemlje žele stabilnu valutu. Istina bog lakše je Njemačkoj koja usprkos “troškovima” ujedinjenja ima učinkovitije gospodarstvo koje ostaje “lokomotivom” eurozone. Francuska dugogodišnji dobitnik sredstava iz proračuna EU želi zadržati status važnog člana eurozone. Konačno, od Charles de Gulea Francuska teži ostati bitan čimbenik svjetskih procesa.

U Hratskoj se u zadnje vrijeme govori o pokretanju investicijskog ciklusa. Razlog toj i takvoj politici je jasan: Hrvatska se nalazi u višegodišnjoj krizi, nominalno od 4. Listopada 1993. Godine, koju danas određujemo kao kriza u krizi ili, jednostavnije, depresija. Kad se govori o pokretanju investicijskog ciklusa govori se na način kao da je sve poznato i samo treba odlučiti i nakon određenog vremena razvoj će se dogoditi. Ukoliko to ne učini ova Vlada, oporba nas uvjerava, učinit će oni a građani im trebaju dati samo  povjerenje i stvar je riješena. Kamo sreće da je tako. Međutim, iskustva mnogih zemalja nam kazuje da tome nije tako. Ranglista najrazvijenijih zemlje od prije sto godina je gotovo ista današnjoj.

Rastu cijene hrane, energije, sirovina – ponavlja se priča iz početka 2008. Godine. Male, nerazvijene i tranzicijske zemlje, kao što je to Hrvatska, koje su zadužene prema inozemstvu na razini BDP-a naći će se u golemim gospodrskim i socijalnim problemima. Oba su problema zapravo sijamski blizanci. Ako gospodarstvo raste smanjuju se socijalne tenzije, i obratno. Hrvatska je u ozbiljnoj gospodarskoj i na vratima dramatične socijalne krize koju još nismo na pravi način identificirali. Ipak, izborna godina hoćeš-nećeš ima svoja pravila igre. Oporba će „soliti socijalne rane“ a vladajući, kako ne bi izgubili izbore, pokušat će senzibilno reagirati na rastuće socijalne probleme. Rezultat te i takve politike je poznat – gospodarska i socijalna kriza će se dodatno produbiti. Nova ili stara-nova vlast naći će se u ozbiljnim problemima jer će nstupiti bolni rezovi koji će imati značajne negativne socijalne učinke. Prema tome, postavlja se pitanje: da li treba država pristupiti kontroli cijena ili valja povećati porezne presiju kako bi prikupila dodatna sredstva za „iznuđene“ socijalne programe.