Uvođenje poreza na dodanu vrijednost - kojeg je trebala i promovirala Europska unija – u SAD-u će imati učinak revolucije, i to kako za SAD tako i za globalno gospodarstvo. Vjerojatno će uvođenje PDV-a po svojim učincima daleko nadmašiti zdravstvenu reformu koja je u tijeku i biti tek nešo manja „revolucija“ od Bostonske čajanke kada je, upravo zbog nametnutih carina (koja je zapravo porez) na uvoz čaja. Vjest sam primio sa nevjericom.

Francuska i Njemačka stožerne su članice eurozone. Jacques Rueff, veliki ekonomski znalac, cijeli je život želio jaki francuski franak. Njemačka marka bila je sinonim za stabilan i solidan novac. Obe zemlje žele stabilnu valutu. Istina bog lakše je Njemačkoj koja usprkos “troškovima” ujedinjenja ima učinkovitije gospodarstvo koje ostaje “lokomotivom” eurozone. Francuska dugogodišnji dobitnik sredstava iz proračuna EU želi zadržati status važnog člana eurozone. Konačno, od Charles de Gulea Francuska teži ostati bitan čimbenik svjetskih procesa.

U Hratskoj se u zadnje vrijeme govori o pokretanju investicijskog ciklusa. Razlog toj i takvoj politici je jasan: Hrvatska se nalazi u višegodišnjoj krizi, nominalno od 4. Listopada 1993. Godine, koju danas određujemo kao kriza u krizi ili, jednostavnije, depresija. Kad se govori o pokretanju investicijskog ciklusa govori se na način kao da je sve poznato i samo treba odlučiti i nakon određenog vremena razvoj će se dogoditi. Ukoliko to ne učini ova Vlada, oporba nas uvjerava, učinit će oni a građani im trebaju dati samo  povjerenje i stvar je riješena. Kamo sreće da je tako. Međutim, iskustva mnogih zemalja nam kazuje da tome nije tako. Ranglista najrazvijenijih zemlje od prije sto godina je gotovo ista današnjoj.