U svakoj je državi njezina veličina, uključivo, svekoliki prirodni resursi, hardware, a njezini građani su software. Kao što znamo jedino je bitno znanje, software, koje je u stanju učinkovito aktivirati prirodne resurse, hardware. Hrvatskoj tepamo nazivajući je Lijepa naša. S pravom. Odista je teško naći na tako malom prostoru toliko različitosti. Često se govori kako je Hrvatska bogom dana zemlja. Navedena tvrdnja nameće pitanje: zašto ljudi napuštaju zemlju koja je tako lijepa? Osim mehaničkog odljeva, koje se ubrzava, prirodni je prirast nedovoljan da, usprkos produljenju doživljenja, „pokrije“ broj umrlih. Za razliku od poslovnih ciklusa, kretanje broja stanovnika je dugoročno i, prema tome, ima dugoročne učinke pa je potrebita strateška politika.

Manje-više ekonomisti se slažu da je institucionalni okvir odlučujući čimbenik uspjeha bilo kojeg društva ili države. U konačnici u demokratskim društvima to se svodi na vladavinu prava. Vladavina prava ne znači da vlada pravda. To se najbolje vidi po zakletvi koju diplomirani pravnici daju prilikom promocije. Iako manjkava vladavina prava dovodi sve građane bilo kog društva u ravnopravni položaj. Međutim, kada svi nisu jednaki tada imamo pravo vladanja pojedinaca koji su sami po sebi zakon …

Iako još slavimo naše slavne Vatrene, kruta zbilja srušila je bajku. Brodogradnja i brodarenje u Lijepoj našoj umjesto poluge razvoja postaju nepodnošljivi teret. Nekad slavna brodogradilišta koja su bila izvorište deviznih sredstva (sjetimo se samo filijala Jugobanke u Splitu i Rijeci), od uspostave Lijepe naše predstavljaju nerješivi problem. Za nas je nevažna činjenica da međunarodna trgovina raste po većim stopama od BDP-a što narodski rečeno treba sve više i više brodarskog prostora. Za nas je nevažna činjenica da brodarenje, usprkos poslovnim ciklusima, predstavlja unosan posao. Zapravo za nas je nevažna pomorska orijentacija. Izuzetak je turizam koji omogućuje ušminkanu platnu bilancu.