Prvi maj

Hrvatska je pokazala i dokazala kako Prvi maj nije ništa drugo do li izmišljotina ljevičara koji su nametnuli nekakav praznik rada. Praznik rada, smatraju hrvati, trebao bi slaviti rad. Kako u Lijepoj Našoj građani ne rade – nemaju što slaviti. U vrijeme crnog i najcrnjeg boljševizma nikom nije palo na pamet da plaća nerad. Hrvatska je svojim građanima dala plaću da - ne rade. To je bitno shvatiti, kako bi rekao naš premijer Andrej Plenković, jer je lako platiti rad a pravo umijeće je plaćati nerad. Drug Staljin je mala beba za našeg premijera.

Mate Mati (ka)

Dva plus dva su četiri. Četiri minus dva su dva. Dva puta dva su četiri. Četiri podijeljeno s dva su dva. U svijetu je to svima jasno. U Hrvatskoj ne samo da nije jasno već postoje dokazi kako je to krivo.

Kriza i sirotinja

U narodu se govori: „Sirotinjo i Bogu si teška“. Kršćanstvo se temelji na ljubavi i opraštanju. U operacionalizaciji to znači uzajamnost kako bi čovjek čovjeku bio – čovjek. Kriza je izazovno vrijeme u svakom pogledu. Mnogi građani su pokazali i pokazuju svoju socijalnu osjetljivost za „bližnjega svoga“. Na žalost hrvatski političari o socijalnoj osjetljivosti govore u predizborno vrijeme. Nakon izbora o socijalnim aspektima se govori – baš ako mora. Crkva uljuljana u bogatstvu s oltara propovijeda ljubav i opraštanje i na tome - ostane. Umjesto da burno i gromovito progovori kardinal Bozanić o rastućem siromaštvu on šuti. Papa Franjo i njegova socijalna mišljenja kardinal Bozanić ignorira. Nacionalna opstojnost nije pitanje koje bi ga zabrinjavalo. Vlast je neodoljiva slast.