U nerazvijenim zemljama zahvaćene krizom gospodarstva s pravom se naglašava potreba za većom brigom socijalno ugroženog stanovništva. Welfare state, pokrenuta od konzervativnog željeznog pruskog kancelara, svoje najzvijezdanije trenutke je dosegla nakon drugog svjetskog rata. Zahtjev za punom zaposlenošću bio je prisutan u zakonodavstvima svih tada , ali I sada – sic!, razvijenih zemalja. Neoliberalizam je taj zahtjev napustio i sve je podredio capital odnosu. Ekonomski analitičari, kao struka, u Hrvatskoj imaju prilično malu cijenu. Sami ekonomisti dali su znatnog doprinosa takvom stavu javnsti. Ukoliko se desetak ili više stranica naplati desetak tisuća eura javnost burno reagira putem sredstava javnog priopćavanja u smislu “Neka visi Pedro!”.

U zadnje vrijeme najveći dio konzultantskog vremena provodim raspravljajući moguće probleme glede eventualne promjene tečaja kune. U maloj I otvorenoj zemlji tečaj nacionalne valute je stožerna točka ekonomske politike. Ukoliko je u primjeni fiksni tečaj tada svi ostali instrumenti, posebno kamatna I porezna politika, moraju biti podređeni tečaju. Drugim riječima kamata mora biti niža od kamatne stope u okruženju. Ista je priča sa poreznom presijom. Ukoliko to niste u stanju učiniti fiksni tečaj rezultirat će mnogim gospodarskim problemima. Keynes je jednom rekao inflacija je loša; deflacija je nedopoustiva. Stari Keynes je bio u pravu. Ukoliko, međutim, provodite aktivnu klizajuću tečajnu politiku, poznatu kao osiromašenje susjeda, imate veće mogućnosti glede monetarne, kreditne I porezne politike.