Euro je imao grdnih problema u prošloj, 2010., godini. Polako ali sigurno umjesto kovergencije imamo divergenciju gospodarstava njegovih članica. Razvijenije čalnice eurozone će i u narednoj godini ostvarivati gospodarski rast dok će zemlje koje su imale grdnih problema, PIGS, u prošloj godini uglavnom pokušati zadržati razinu gospodarske aktivnosti na razini iz prošle godine; što nije mali niti lako ostvariv zadatak. Naprosto kriterijalnu funkciju koju određuju razvijene članice eurozone nije moguće manje razvijenim zemljama održati. I dalje smatram da valja ozbiljno preispitati maastrichtske kriterije, o čemu sam pisao na ovim stranicama ali i u časopisu Ekonomija/Economics, kako bi se održala eurozona. Nije nerealno očekivati blagu deprecijaciju eura u narednoj godini što znači da kriza u eurozoni ni iz daleka nije riješena. Ipak, valja naglasiti povećanje raspona razvijenosti između zemalja eurozone kao „sjeme“ novih problema eurozone.

U globaliziranom svijetu porezi su temelj nacionalne ekonomoske politike. Na žalost porezi ne služe u dovoljnoj mjeri u ostvarivanju ekonomskih ciljeva. Na prvom su mjestu fisklani, potom slijede  socijalni i na kraju, ako ostane dovoljno prostora, ekonomski ciljevi. U eurozoni, vrijedi za sve zemlje koje „vežu“ svoju nacionalnu valutu za neku drugu valutu (dolar, yen itd.), Njemačka određuje kriterije, pravila igre, dok se druge zemlje, članice, moraju njima prilagoditi. Neke uspiju, neke ne. Tako, s jedne strane, imamo za sada PIGS koje nisu u stanju pratiti nametnut im „tempo“, dok, s druge strane, Nizozemska više i Francuska manje uglavnom drže tempo kojeg nameće močna Njemačka. Velika je Britanija pametno „iskočila“ iz eura pa sama može diktirati tečaj funte sterlinga, sukadno ciljevima ekonomske politike,  neovisno o kretanjima eura. Mora se reći da engleska centralna banka ipak budno prati kretanje dolara i tome se, gledano dugoročno, prilagođava. Drugim riječima Velika Britanija ima monetarni suverentiet dok ga članice eurozone nemaju. To je bitno.