Drama u Sredozemlju ne prestaje. Drama u Sredozemlju dnevno uzima ljudske živote. Izbjeglice, bez obzira da li se radi o ratnim ili materijalnim razlozima, tako pokazuju svu brutalnost ljuske vrste. Da nije televizije, interneta, itd., možda bi kapital odnos malo „prigušio“ informacije o tragičnim sudbinama stotine tisuća, bolje je reći stotine milijuna, nesretnih ljudi. Od uspostave kapitalističkih sustava i pretvaranjem zemlje, novca i, naročito, rada u robu svjedočimo tragične ljude koji ne raspolažu minimalnim materijalnim resursima. Otpusni ventil obespravljenim ljudima bile su južna i sjeverna Amerika. Tako je Amerika postala nada za običnog čovjeka, što djelom obrazlaže izraz „Američki san“. Drama prvobitne akumulacije kapitala, koja se neprestano odvija ispred naših očiju, „prisilile su“ Marxa i Engelsa da napišu 1848. godine „Komunistički manifest“. Gledajući stradanja izbjeglica dobro bi bilo ponovno pročitati tu najutjecajniju knjigu, prema izjavi Galbraitha, u dvadesetom stoljeću.

Predsjednik Nixon je na današnji dan oslobodio dolar „zlatnih okova“. Tom je odlukom započela nova era globalnog gospodarstva. Ekonomska politika iz „zlatne ere kapitalizma“ se napušta u korist nove neoliberalističke politike, koja svoj konačni oblik dobija Washingtonskim sporazumom. Čikaški boysi, aposotoli močnog Miltona Friedmana, ponajprije osvješćuju Margaret Tacher a potom Ronalda Regana novom vjerom u „nevidljivu ruku“ koja će se pokazati, tumaće apostoli, kao ispravan put u bolju budućnost (čitaj: jačanje kapital odnosa).

Dokument: Europski "Hajduk"