Učini što možeš s onime što imaš i tamo gdje jesi.

Theodore Roosevelt

Kao stari „neshvaćeni“ katastrofičar zadnju moju knjigu sam naslovio: „Vratimo osmijeh Lijepoj našoj“. Razlog tome je što Lijepa naša ima dosta resursa i pameti da dinamizira svoj razvoj. Inozemni i javni dug, usprkos svojoj veličini mjereći ga u odnosu s BDP-om, nije neriješiv problem. Neriješiv problem imamo u glavama naših političara koji se nastoje svidjeti biračima, što se upravo događa, i EU birokratima umjesto da budu nositelji promjena - „na čelu kolone“. Jasno, tome valja pridodati i „slabosti političara“ kao što su netransparentne i često štetne radnje kao što  to imamo u Zaprešiću što sam navao „Zaprešić kao slučaj“ (dostupno na www.rifin.com) . Svidjeti se biračima znači voditi socijalnu poltiku preraspodjeljujući nedovoljno velik „kolač“ u korist, umjesto socijalno potrebitih, radno sposobnim građanima i to samo zato jer se ne želi postojeća politika  mijenjati. U nacionalnoj je državi takva politika mogla ići neko vrijeme. U tržišnoj je državi cijena takve politike zabrinjavajuća a njezin pojavni oblik svjedočimo u deficitu na tekućem računu platne bilance i inozemnom dugu, odnosno u razlici između drušvenog i nacionalnog proizoda. Svidjeti se EU birokratima znači „slijepo“ slijediti predloženu politiku od strane EU bez obzira koliko ta i takva politika nanosila štetu interesima Lijepe naše.

Dokument: Pismo g. Dragi Bagi

Dokument: Pismo predsjedniku HDZ-a g. Plenković Andreju