Ima li nade za nas?

Prosinac je poseban mjesec u godini. Očekujući praznike zbrajamo postignuća, ako ih je bilo, i planiramo što nam je činiti slijedeće i narednih godina. Ponekad ostane dosta vremena za razmišljanje u širem kontekstu. Odmah se otvaraju normativna pitanja koji svoje uporište nalaze u pitanju svih pitanja: da li je održiv ovaj i ovakav svijet? Zabrinuti smo za budućnost majčice Zemlje. Tržišna država je u sam fokus interesa smjestila gospodarski rast i razvoj kako bi osigurala opstanak nacionalnog identiteta, s jedne strane, i, s druge strane, povećanje, ili bar održanje postojećeg,  blagostanja građana određene zemlje. Manje razvijene zemlje nastoje održati, uglavnom neuspješno, socijalni mir. U tržišnoj utakmici uvijek su jedni pobjednici a drugi gubitnici. Tako su ugroženi građani prepušteni na milost i nemilost „olujama“ koje nužno stvara globalizacija. Rasprava koja slijedi je normativnog karaktera što znači da je subjektivna i predstavlja moj pogled i ništa više.

Rezultati izbora

Izbori su pokazali da je sve ostalo po starom. Za ostvarene rezultate izbora zasluga pripada javnoj televiziji. U ostvarenju tog cilja pomogao je kardinal Bozanić. Mladi će i dalje napuštati Hrvatsku. Politiku nije briga što će biti s Hrvatskom. Hrvatska će nastaviti put u besmisao. Premijer Andrej Plenković je ponovno pobijedio.

„Tko sam ja da im sudim?“

kazao je Franjo I. što tumačim kao povratak i obnovu Isusovog nauka u djelovanju Crkve. Dio visoko pozicioniranog klera nije se priklonio izvornom nauku kršćanstva. Nije to ni danas.