|
Velika Britanija povećala porez na dodanu vrijednost |
 |
 |
 |
|
Autor Guste Santini
|
|
Srijeda, 05 Siječanj 2011 20:31 |
|
U globaliziranom svijetu porezi su temelj nacionalne ekonomoske politike. Na žalost porezi ne služe u dovoljnoj mjeri u ostvarivanju ekonomskih ciljeva. Na prvom su mjestu fisklani, potom slijede socijalni i na kraju, ako ostane dovoljno prostora, ekonomski ciljevi. U eurozoni, vrijedi za sve zemlje koje „vežu“ svoju nacionalnu valutu za neku drugu valutu (dolar, yen itd.), Njemačka određuje kriterije, pravila igre, dok se druge zemlje, članice, moraju njima prilagoditi. Neke uspiju, neke ne. Tako, s jedne strane, imamo za sada PIGS koje nisu u stanju pratiti nametnut im „tempo“, dok, s druge strane, Nizozemska više i Francuska manje uglavnom drže tempo kojeg nameće močna Njemačka. Velika je Britanija pametno „iskočila“ iz eura pa sama može diktirati tečaj funte sterlinga, sukadno ciljevima ekonomske politike, neovisno o kretanjima eura. Mora se reći da engleska centralna banka ipak budno prati kretanje dolara i tome se, gledano dugoročno, prilagođava. Drugim riječima Velika Britanija ima monetarni suverentiet dok ga članice eurozone nemaju. To je bitno.
|
|
Više...
|
|
Autor Guste Santini
|
|
Srijeda, 29 Prosinac 2010 13:34 |
|
Gospođa Martina Dalić od danas je nova ministrica financija; prva žena na čelu javnih financija od uspostave samostalnosti. Različita su mišljenja o rekonstrukcije Vlade. Oporba govori o kozmetici, a vladajući o promjeni/zaokretu ekonomske politike. Odgovor ćemo dobiti vrlo brzo.
|
|
Više...
|
|
|
Autor Guste Santini
|
|
Petak, 31 Prosinac 2010 01:08 |
|
Gle malu voćku (malu zemlju) poslije kiše (booma):
Puna je kapi (proizvoda i usluga), pa ih njiše (razmjenjuje).
I bliješti, suncem obasjana (rastući optimizam),
Čudesna raskoš njenih grana (rast bogatstva svih članova zajednice).
Al nek se sunce malko skrije (napusti li nas optimizam),
Nestane sve te čarolije (gubi se nada u bolje sutra).
Ona je opet, kao prvo (rizična i neizvjesna),
Obično, malo jadno drvo (zemlja sivila i borbe za opstanak).
Dobriša Cesarić |
|
Ljubav – opraštanje; šansa za treće tisućljeće |
|
|
|
|
Autor Guste Santini
|
|
Četvrtak, 23 Prosinac 2010 11:57 |
Datumi na prijelazu tisućljeća svakako se ubrajaju u “prelomne” trenutke kad svi razmišljaju o prijeđenom ali i o neizvjesnosti dolazećeg. Tko zna kako su ljudi zamišljali prijelaz iz prvog u drugo tisućljeće? Nadalje, tko je mogao zamisliti što će se sve zbiti u tisuću godina? Vjerojatno bi čovjek iz kraja desetog stoljeća ostao zgranut i, konačno, izgubljen uslijed svih tih promjena. Kako bi se tek mi osjećali, da se odjednom nađemo na kraju trećeg tisućljeća? Tko bi bio više iznenađen: naš predak ili mi pitanje je na koji nije moguće dati suvisli odgovor.
Uzmimo vrijeme. Nesporno je da vrijeme nije linearno. Kažu da je danas prosječna “brzina” vremena deset puta veća nego početkom dvadesetog stoljeća. Neznam je li to odista tako ali za mene nema spora da se život dinamizira – dramatizira - i da je protok vremena nelinearan. Pogledajmo samo transport koji je toliko zaslužan za zbližavanje i, na žalost, suprostavljanje ljudi. Na kraju desetog stoljeća jedra (ali ne i kormilo) i veslači bili su brodovima jedino pogonsko sredstvo. Robovi su cijeli svoj život provodili na brodovima - veslajući. Isto je bilo u Perziji, antičkoj Grčkoj i carskom Rimu. Cestovni saobraćaj je bio bolji jer su rimske ceste bile superiornije putevima s kraja desetog stoljeća. Poljoprivreda je uz, nastupajuće obrtništvo, bila temeljna djelatnost u Evropi. I tako dalje. Trgovi i na njima uspostava redovnog trgovanja (u slavu svetaca – sic!) bili su tek u zametku.
|
|
Više...
|
|
