Tragedija u Zaprešiću

Političari nas uvjeravaju kako se stanje u Lijepoj našoj iz dana u dan poboljšava. Informativne emisije nas „granatiraju“ kako je učinjeno ovo ili ono. Tad „iz vedra neba“ doznamo da se je ugasio jedan mladi život jer mu nije pružena liječnička pomoć. Što više, pomoć iz Jastrebarskog nije stigla na vrijeme pa smo zato dobili još jednu žrtvu u Jastrebarskom. Koliko žrtava se mora dogoditi u Lijepoj našoj da političari vide kako stanje nije na razini srednjeeuropskog standarda kojem se hvastamo da pripadamo.

„Zaprešić kao slučaj“ – Uvodne napomene

Inicijative Rifina, jednog od osnivača Škole, kako bi se riješili nagomilani problemi u Školi nije nalazila na razumijevanje drugog osnivača grada Zaprešića. Kao što je iz dokumentacije vidljivo, prezentirana na ovim stranicama pod  skupnim nazivom „Zaprešić kao slučaj“, predstavnik grada Zaprešića gospodin Željko Turk je uporno ignorirao inicijative Rifina. Ignoriranje je također odgovor. Ignoriranje je također određena politika. Ignoriranje je dokaz moći koji nemaju ljudi drugog reda kako što je to moja malenkost. Vjerujem kako je tome došao kraj. To tim više ako se ima u vidu presuda suda (vidi: dokument pod brojem 92. „Zaprešić kao slučaj“). Čitatelji ovih stranica su mi u više navrata pisali kako im mnogo toga nije jasno. Prihvatio sam njihovo mišljenje i odlučio putem pitanja sudionicima „Zaprešić kao slučaj“ dodatno razjasniti objavljene dokumente i zakonsku utemeljenost kako odluka Škole tako i odluka gradonačelnika gospodina Željka Turka. To činim iz dva razloga. Prvi je kako bi knjiga koju pišem: „Zašto Hrvatska nije uspjela, Zaprešić kao slučaj“ što objektivnije prikazala tijek zbivanja. Drugi je razlog da kreatori „Zaprešić kao slučaj“ mogu na istom mjestu pružiti čitateljima svoju argumentaciju temeljenu na dokumentima, odnosno zakonskim propisima.