Naslovnica Rifin's news Zašto u Hrvatskoj nije moguća koncepcija i strategija razvoja?

Zašto u Hrvatskoj nije moguća koncepcija i strategija razvoja? PDF Ispis E-mail
Autor Guste Santini   
Nedjelja, 24 Ožujak 2002 11:14


Razvijeni određuju sudbinu nerazvijenih. Engleska je u XVIII stoljeću promovirala liberalizam kao primjeren model funkcioniranja nacionalne i međunarodne ekonomije. Merkantilizam je morao biti zamjenjen liberalizmom. Odgovor Njemačke je bio u protekcionizmu. Nacionalna država je bila temeljni okvir u kojem je nacionalna privreda funkcionirala. Ekonomska politika u zavisnosti od prihvaćene "škole" je vodila nacionalnu politiku. 1929. godina i Velika kriza ustoličuju državu na pijedestal nedodirljive institucije. Sve su glave okrenute prema državi i ona postaje najveći poslodavac i partner. Određuje svekolike odnose u privrede, s više uspjeha, i, s manje uspjeha, potiče izvoznu privredu ("prikriveni merkantilizam" nikad nije napušten).

Velika kriza iz 1929. snažno je izmjenila državu. Javni prihodi su se povećavali. Javni rashodi su se povećavali još brže. Monetarna politika je "olabavila" kako bi se dinamizirao privredni razvoj i kako bi se mnoglo stati "na kraj" nezaposlenosti. Sve je funkcioniralo do kraja osamdesetih godina. Ipak već od naftne krize iz 1973. godine stvari su se počele mjenjati. Treća tehnološka revolucija zasniva se na informatičkoj tehnologiji. Primat hardwarea preuzima software pri čemu se značajno smanjuje potrošnja energije ali i sirovina općenito. Što više, prirodni se materijali snažno supstituiraju umjetnim materijalima. Stagflacija se ne rješava keynezijanskom terapijom. Bolest je imuna na terapiju. Nova je terapija povratak mikroekonomiji, s jedne strane, i, globalizacija, svjetskog tržišta. Liberalizam se vraća i pongdje dobija brutalne karakteristike. Čak Švedska mora odustati od svoje toliko hvaljene welferstate. Anglosaski model tržišta preuzima vodeću funkciju, rajnski model mu se još nije suprostvio. U ovisnosti od načina kako mu se suprostavi ovisit će budućnost naše planete.

Umjesto potražnje država odlučno djeluje na strani ponude razvijajući sisteme obrazovanja i financirajući znanstvene projekte koji "proizvode" nove tehnologije i time tvrtke u vezi sa državom dinamiziraju razvoj. Država je u funkciji svoje nacionalne ekonomije. Više nije bitno kako se proizvodi postaje odlučna prednost što se proizvodi. Kako se ekonomija obujma iz dana u dan povećava to je nacionalno tržište, ma koliko bilo veliko, isuviše malo da bi se mogla održati profitna stopa i da bi se "peglali" konjukturni ciklusi.

Da bi razvijeni održali primjerenu profitnu maržu kao uvjet investiranja nerazvijeni se moraju u potpunosti podrediti toj i takvoj filozofiji. Svjetska banka, MMF, WTO sve je u funkciji globalizacije. Što više raspad tzv. socijalizma otvara utrku istih sa nerazvijenim zemljama u privlačenju stranog kapitala. Bogatstva stvarana stoljećima su na rasprodaji. Rasprodaja je uvjet koji otvara vrata tzv. ulasku u globalnu privredu. Usput dobiju i malo aplauza kako bi bili ustrajni u svojim "namjerama". Mali i nerazvijeni imaju sve manje šanse da se održe na periferiji i zato su poslušni u svakom pogledu. Time se jaz između razvijenih i nerazvijenih dodatno širi. Vrijeme ubrzava promjene. Obrazovanje i znanost su temeljne komparativne i konkurentne prednosti koje se stvaraju godinama. Nadoknada "zostajanja" postaje i ostaje nedostižan cilj.

Ovo je posebno vidljivo kompariramo li Hrvatsku sa Slovenijom za koju se govori da već ima 10.000 $ per capita. Zašto je Slovenija uspjela. Na ovim stranicama čitalac je imao priliku naći obilje dokaza i ja ga molim da strpljivo pregleda dosadašnje napise ako ih je eventualno propustio.

Nerazvijene zemlje postaju ovisne. Nerazvijene zemlje će ostati - trajno - ovisne. Tzv. nekadašnji drugi svijet će velikim dijelom završiti u Trećem svijetu i tek će se poneki sretnici kao Slovenija, Češka, Poljska i Mađarska priključiti razvijenom svijetu. Na žalost Hrvatska će ih sa sve veće udaljenosti promatrati žaleći za propuštenim.

Umjesto zaključka predlažem da pročitate slijedeći citat i da se zamislite kao što sam to učinio i sam kada sam ga prvi put pročitao.

"Teoretičari ovisnosti odgovorili su na to pitanje potvrdno, i to iz nekoliko razloga: odluke o nacionalnoj ekonomskoj politici donose se sada izvan zemlje i za korist drugih. Nacionalna ekonomija je "iskrivljena" jer njen pravac diktiraju vanjske potrebe, a ne njena autohtona logika. Nacionalna inicijativa je ugušena često do stupnja "industrijskog infaticida" - to jest, domaći industrijski razvoj je zaustavljen u interesu strane inicijative, koja dominira nacionalnom privredom. Napokon, autohotono stanovništvo je pauperizirano, uz izuzetak takozvane comprador klase - lokalnih grupa koje postaju zastupnicima strane inicijative. To gledište na učinke prodiranja kapitalizma sjajno je sažeto u frazi koju je skovao Andre Gunder Frank, i sam značajan teoetičar ovisnosti - "razvoj nerazvijesnosti" ("development of underdevelopment"). Drugim riječima, nerazvijenost Trećeg svijeta nije stanje koje prethodi dolasku međunarodnog kapitalizma u te zemlje, već je prije stanje što ga taj međunarodni kapitalizam proizvodi, i to nužno." (Izvor: Peter L. Berger: "Kapitalistička revolucija", Nprijed, Zagreb, 1995., str. 149. i 150.)