|
Autor Guste Santini
|
|
Subota, 13 Ožujak 2004 21:20 |
|
Madrid je zavijen u crno. Građani, ne samo Madrida, izkazali su svoj stav prosvjedom i odavanjem počasti nevinim žrtvama. Poslovni svijet je, putem burzi, odmah reagirao. Nekolicina je zabrinula cijeli svijet. Poslije tragedije u SAD-u imamo tragediju u Španjolskoj. Tko je slijedeći?! Strašno!
Sve što nam se je u životu događalo, dakle dogodilo, danas je izvjesno. Kako vrijeme prolazi zaboravljamo i polako nam se gube konture dogođenog. Narod kaže da vrijeme liječi rane. Narod je u pravu. Ipak neki događaji ostaju nam u trajnom sječanju. Gubici tisuće i tisuće nevinih života povećalo se za gotovo 200 novih žrtava u Madridu i nekoliko tisuća ranjenih koji će izravno patiti zbog tog događaja do kraja života. Pripadnici četrnaest nacija bilo je žrtvom bezumnog napada. Takvi događaji ne blijede. Terorizam postaje naša svakodnevnica. Njihova je taktika vrlo jednostavna i, stoga, suprostavljanje tim i takvim događajima je tim teže.
Budućnost je uvijek neizvjesna. Što dalje gledamo u budućnost to nam je ona neizvjesnija. Kako se vremenski horizont pomiće u budućnost vjerodostojnost informacije su sve manje vjerojatne i njihove krive procjene iznjedruju nam rizik. Nesigurnost koju nam donosi destrukcija okoliša povećava procjenjeni rizik. Rizik ljudskog roda svakim danom se povećava. Kapital odnos dramatično povećava rizike.
Terorizam ne funkcionira na temelju neizvjesnosti i rizika koju nam ta neizvjesnost donosi. Neizvjesnost i rizik teroristima služi da povećaju šok svojom akcijom. New York i Madrid su bili snažan šok. Amerikanci su vrlo brzo odgovorili na terorizam cjelokupnim raspoloživim instrumentarijem. Sada će to isto učiniti Madrid. Gdje je kraj toj bezumnosti? Gdje je kraj ovoj i svim drugim ludostima kojima smo svjedoci svakog dana. Napuštanje welfare statea napustili smo Čovjeka; ljudsko dostojanstvo. Danas je terorizam izraz političkih skupina koje žele ostvariti svoje ciljeve, pri čemu ne biraju sredstva. Svijet svojom polarizacijom na maloborjne bogate i sve veću armiju obespravljenih postaje plodno tlo za organiziranu destrukciju. Na strani terorista se tako mogu javiti «idealisti» koji misle da mogu mjenjati svijet. Mi iz socijalističkih zemalja bolno smo spoznali što znači i kakve su posljedice revolucije. Revolucionar - što to zapravo znači? Na žalost, ni kapital odnos nije spoznao svoj dio krivice. Ovo se najbolje vidi iz neoliberalističke politike koju vode razvijeni. Jasno sve je obavijeno globalizimom kao da smo ga mi u XX stoljeću izmislili. Odnos neoliberalizma i globalizma je kao kolač koji se «ušminka» i postaje torta. Jedina je razlika u tome što je neoliberalizam čimbenik destrukcije Čovjeka, a torta - kolač kojim obilježavamo dragi nam događaj sa iskrenim i doboronamjernim željama.
Inteligencija se mjeri sposobnošću (potrebnim vremenom) prilagođavnja izvanjskom šoku. Stabilni i kvazi stabilni sistemi nemaju tu mogućnost. Životinje reagiraju instinktivno. Jedino je čovjek svojom inteligencijom u stanju da razumno i učinkovito reagira na šok. Ono što ima pojedinac, nacionalne države posjeduju tek u djelovima. Čovječanstvo odnosno zemljani potpuno su nesposobni da reagiraju na šok. Po tome smo na početku evolucijskog lanca. Tako ne bi trebalo biti. Događaj u Madridu imperativno zahtjeva da tako ne smije biti. Čovječanstvo se mora organizirati tako da postane prihvatljivo mjesto za ljudski rod. Stalno govorimo o ravnopravnosti i demokraciji. Što je to ravnopravnost i demokracija nakon New Yorka i Madrida. Što o demokraciji misle njujorčani i madrižani? Što o demokraciji i ravnopravnosti misle milijuni žitelja Afrike čija je vjerojatnost doživljenja upola manje od onog u Evropi ili Sjevernoj Amerci.
Šokovi, neki bi to nazvali kaosom, postaju dio svakodnevnice. Ti i takvi događaji ozbiljno dovode u pitanje ljudski genij. Ni troškovi «osigurača» nisu beznačajni u cjeloj priči. Tko zna koliko je bilijuna dolara (biliju dolara = 1000.000.000.000.00 $) utrošeno da bi se suzbio terorizam. O strahovima običnih nedužnih ljudi nije moguće ni govoriti. Umjesto da se borimo kako «amortizirati» socijalne tenzije definirajući minimalno dostojanstvo svakog Zemljana ubrzat će se cijena varljive zaštite građana.
Jasno, ovo se ne odnosi na terorizam kojem smo svjedoci u Madridu. Treba jsano reći da postoji politički i demokratski proces putem kojeg se svaki građanin može boriti za svoje ideje. Ideje koje dovode u pitanje tuđu slobodu nisu prihvatljive i toga ih valja od strane sviju osuditi. I dalje, oni koji žele ostvariti svoje političke ciljeve nasilnim metodama moraju znati (biti svjesni) da ih nikad neće ostvariti. Svijet u tome mora biti jedinstven. Treba društveni sistem Zemlje postaviti iznad gospodarskog sistema. Upravo tako kako je to slučaj u bilo kojoj evropskoj državi.
Na kraju, ovo pišem ne zato što poznam ovo područje više od bilo kojeg drugog građana. Ovo pišem kao prosvjed protiv nasilja. Protiv bilo kojeg i bilo kakvog nasilja. Svako nasilje dovodi u pitanje Čovjeka kao takvog. Ljudska se je vrsta za razliku od ostalih živih bića razvila do te mjere da spoznaje samu sebe. To je fantastično. Na žalost, postoji i ona druga strana Čovjek je postao destruktivan do te mjere da mu u tome nije ravan cijeli životinjski svijet.
Oni koji poznaju kršćanstvo trebaju se samo sjetiti socijalnog nauka Isusa Krista, s jedne strane, i, s druge strane, bez obzira da li su vjernici, trebaju ga širiti oko sebe. Ujedinjeni narodi su pozvani, kao jedina nadnacionalna organizacija koja objedinjuje večinu ljudi na zemlji, da pokrenu inicijativu kako bi se zaustavilo ludilo.
|
|
Rifin's news 
