Naslovnica Rifin's news ILUZIJA I STVARNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA: Predgovor

ILUZIJA I STVARNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA: Predgovor PDF Ispis E-mail
Autor Guste Santini   
Petak, 14 Rujan 2007 11:53


ILUZIJA I STVARNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA:

Predgovor


Hrvatska je mala, slabo razvijena i otvorena zemlja. Otvorenost hrvatskoga gospodarstva, Stoga, nije temeljena na komparativnim i/ili konkurentnim prednostima koje ima, već na rasprodaji nacionalnog bogatstva, s jedne strane, i, s druge strane, na zaduživanju. Naša otvorenost nije otvorenost kao izraz naše koncepcije i strategije razvoja. Naša je otvorenost rezultat nesposobnosti da živimo od svoga rada i da svoju proširenu reprodukciju ostvarujemo temeljem domaćega društvenog proizvoda. Mi to ne činimo. Mi se zadužujemo, mi rasprodajemo mukom kumulirano bogatstvo naših predaka. Ono je najprije nazvano ničijim i svačijim, a potom smo se prema istom tom bogatstvu, konceptualno, ponijeli kao da je doista ničije i svačije i, prema tome, može se s ničijim i svačijim raditi što se hoće. Na individualnoj razini to ničije i svačije, putem učinkovitog modela, postalo je dio osobnog bogatstva pojedinaca. Istini za volju, neki su pojedinci iz društvenog vlasništva učinili dobru kombinaciju za društvo i za sebe, drugi su imali manje ambicije i ponešto su učinili samo za sebe.

Činjenica da nam je industrijska proizvodnja ispod razine početka devedesetih a da su usluge o kojima toliko pričamo zapravo određene zemljopisnim činjenicama koje se materijaliziraju u turističkoj djelatnosti i transportu, pokazuje našu inertnost. Zapravo, pokazuje da nam se život događa i da ne sudjelujemo u njegovu stvaranju i upravljanju.

I Hrvatska se pridružuje skupini razočaranih i manje uspješnih zemalja u tranziciji koja će jednog dana uputiti prigovore svjetskim institucijama kao što su MMF, WTO i WB. Sigurno je da su njihovi prijedlozi i sugestije ponekad imali loš rezultat, čak jako loš rezultat. Činjenica je da mnogi umni ekonomisti, s pravom, osporavaju modele «prilagodbe i razvoja» koji nam one nude. Međutim, samo smo mi odabrali put kojim idemo i samo mi podnosimo račun svojoj djeci i unucima.

Knjiga koju upravo imate pred sobom predstavlja moj višegodišnji rad na praćenju, bezuspješnom predlaganju i kritiziranju ekonomske politike. Kako sam kritički napisao prije sedam godina u Bespućima ekonomske politike, ovim radom nastojim izraziti zabrinutost za perspektivu hrvatskoga gospodarstva.

Inventura – što se, kako i zašto dogodilo – mora imati neki scenarij i moraju je karakterizirati neka obilježja. Pišući ovu knjig, imao sam u vidu Imajući u vidu interese čitatelja, ali i potrebu da se o pitanjima i perspektivama hrvatskoga gospodarstva dodatno progovori u ova predizborna vremena.

Hipoteza dijagnoze hrvatskoga gospodarstva za 2007. godinu, koja će se u knjizi testirati glasi: potrebno je proizvesti i prodati za devizna sredstva 9,14% više nego što se potroši kako bi se uredno podmirile obveze prema inozemstvu i pritom bili jednako siromašni kao što smo to bili 2006. godine.

Radovi na temu ekonomske politike brojni su ako imamo u vidu «tvrdoglavo inzistiranje na održivosti odabranog modela», ali i nedostatni imaju li se u vidu nužne promjene modela kako bi se ubrzao gospodarski razvoj.

Knjiga je podijeljena u dva dijela....................