Mamić „majstor svih majstora“ u svojim svekolikim obvezama našao je vremena kako bi svekolikim nogometnim fanaticima, hrvatskoj javnosti, rekao što žele čuti: „Jurčić je bivši, sram me kako smo izgubili“. Ne tako davno kada se je Dinamo plasirao u Ligu prvaka sve je „pucalo“ od optimizma. Najmanje što nas je tada zadovoljavalo bilo je treće mjesto. Međutim, ukoliko bude sreće, naglašavali su naši nogometni eksperti, mogli bi biti drugi, odmah iza Reala. Nakon nesretnog gubitka utakmice u Zagrebu - od Reala - nogometni eksperti su ponudili novi cilj, po njima realno ostvariv, drugo mjesto. Nije nas posebno zabrinjavalo što će se događati sa Lyonom i Ajaxom. Katastrofa se je dogodila u srijedu, a u petak u 9,30 sati potpisujemo Ugovor o punopravnom članstvu s Europskom unijom. Imali kakve simbolike? Kao što smo godinama čekali Ligu prvaka, tako smo čekali sutrašnji trenutak. Kao što nismo bili spremni za Ligu prvaka, dvojim u spremnost za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Dio super lige, eurozona, je u ozbiljnoj krizi.

U predvečerje značajnog datuma za Hrvatsku budućnost Hrvatska i dalje boluje od svojih dječijih bolesti. Kukuriku koalicija, bar neki njezini članovi, pokazuje poćetnu nervozu. Novinari su reagirali kako bi političari znali da više nema nedodiraljivih. Iz redova pobijedničke koalicije dolaze nam različiti signali a zemlja se nalazi u ozbiljnim problemima. Novinarski trijumf zbog gubitka vlasti HDZ-a vidljiv je u svim sredstvima javnog priopćavanja. Neki su glasni kako bi ostali gdje jesu, drugi su si dali malo oduška. Sve u svemu mala igraonica u ovim olovnim vremenima.

Ako ni po čemu drugom sutrašnji će se dan zapamtiti po raspravi o budućnosti eurozone. Dvojac Sarcozy Merkel dolaze sa rješenjem na kojem će inzistirati - do kraja. Rasprava o eurozoni će se nastaviti nakon svečanog čina potpisivanja Ugovora o pristupanju Hrvatske. Mi ćemo potpisati jedanaesti po redu (radi li se o dvije jedinice – 1+1). Postoji li simbolike u rezultatu Dinama i buduće „učinkovistosti“ Hrvatske kad postane punopravna članica Europske unije. Možda je naš dolazak sudbonosan i početak kraja Europske unije. Novi kandidati za punopravno članstvo u Europskoj uniji racionalan su odgovor ostalih europskih zemalja - ako se ima u vidu da se svijet povezuje u regionalne asocijalcije - kako bi opstale u ovom globaliziranom svijetu. Karte se iznova mješaju pa mali traže zaštitara kako bi bili sigurniji, kako bi rekao Vlatko Maček, ispod stola dok se močnici svađaju.

Umjesto iskazane zabrinutosti želim reći da je za Hrvatsku dobar izbor Europska unija. Suprotno pričama nećemo bog zna što dobiti od Europske unije. Veliki i močni bili su i bit će odlučujući čimbenici u europskoj uniji, oni, pak, mali i nevažni kao što je to Hrvatska imat će iluziju da su zaštičeni. Ono što je po mome mišljenju sasvim jasno jest činjenica da u proteklih dvadeset godina samostalnosti nismo pokazali mudrost (ni patriotizam – sic!) koja se očekuje, posebice, u vrijeme nastajanja države. Što više mnoge smo stvari učinili i tako iznevjerili naše pretke, ali i smanjili mogućnosti naših nasljednika. Kriteriji Europske unije koje ćemo morati usvojiti djelovat će korektivno u pozitivnom smislu.

Dvojac, Merkel Sarcozy, sutra će uspjeti „nametnuti“ početni okvir za formiranje fiskalne unije. Ostale zemlje članice Europske unije „Zaštit će Velika Britanija“ upravo na način kako je to kazao Cameron. Tako će Francuska imati nakon Napoleona Bonapartea nespornog europskog lidera. Gospođa Merkel će se pokazati najznačajnijim njemačkim kancelarom od vremena željeznog kancelara Bizmarcka. Umjesto eurozone koja je do danas zbir suverenih država krećemo se u pravcu eurozone koja će biti federacija regija. Možda je o tome preuranjeno govoriti, ja mislim da nije. Potrebno je, nema sumlje, prepoznati vektorska usmjerenja kako bi se ostale zemlje Europske unije preciznije odredile sebe, odnosno da li žele biti dio priče ili će „programirano“ napustiti Europsku uniju i živjeti svoj život.

Jasno odluke nisu ni lake ni jednostavne. Naš ulazak u europsku uniju određenje je ne samo današnjim građanima već prtljaga s kojom smo natovarili buduće generacije.