Najnovija "preslagivanja" na HRT-u nebi trebala biti iznenađenje, što ne znači da su opravdana. Hoću samo reči da se to moglo očekivati i da će se to ponavljati sa svakom promjenom vlasti. Sve dok se javni servis ne uredi drugačije, tj. dok ne bude služio javnosti a ne političkim strankama.

O tome sam nešto rekao u kratkom razgovoru s gospođom Boženom Matijević, novinarkom  VEČERNJEG LISTA (Vidi: V.L.  od 7. ožujka 2016.). Uredništvo je dalo naslov tome razgovoru: "HRT je državna, stranačka televizija, nije niti bio javna".  Na pitanja novinarke odgovarala je i kolegica  Gordana Vilović, profesorica medijske etike.

U kratkom uvodu u razgovor, gospođa je Matijević opisala gledišta političara koji su trenutno na vlasti i na kraju postavila pitanje: "Je li to onda klasičan primjer uspostavljanja stranačke televizije?". Na to sam pitanje odgovorio:  "Da. i zbog toga državnu, odnosno stranačku televiziju imamo stalno, uz jedan kraći prijelomni trenutak koji se dogodio 2001., kada je Programsko vijeće HRT-a formirano od 22 predstavnika ustanova i udruga civilnog društva, a po jednog su člana imali pravo imenovati predsjednici države, Sabora i Vlade. Vijeće je tada imalo 25 članova i ono je u tom sastavu sasvim sigurno puno bolje predstavljalo javnost u odnosu na ono što se događalo poslije kada su, kao,  tu javnost u Vijeću predstavljali oni koji su tamo postavljeni u dogovoru s političkim elitama kao nadglednici. To "civilno" Vijeće  bilo je potencijalno dobro rješenje, no bilo je preglomazno i njime se teško upravljalo. Trebalo je samo smanjiti broj članova Vijeća". Ovdje bih dodao, radi objašnjenja, da se to moglo ostvariti tako da  više srodnih udruga  biraju jednoga svoga predstavnika, umjesto da svaka  bira svoga (npr. sve  udruge  scenskih  umjetnika   jednog predstavnika).

U nastavku sam rekao i ovo: "I, apsolutno, od tada do danas  opet imamo državni, stranački HRT.  To se najbolje vidi po tome koliko stranke vode računa o javnim, a koliko o stranačkim interesima. Jer, koja god stranka dođe na vlast, najprije zadovoljava svoje stranačke interese, u što svakako spada i HRT, kao najmoćniji medij, pa ga svaka vlast želi imati pod kontrolom. A ovo što se sad događa jest upravo to. I zato bi javnost takvom odnosu politike prema HRT-u trebala odmah reći: "Dosta".