Vodič za razumijevanje kućnog budžeta i računovodstva Autori: Guste Santini Izdavač: RIFIN d.o.o, Zagreb 2008 (ISBN: 978-953-7413-04-0), 152 stranice Darujte ovu knjigu sebi i onima koje volite. Nećete pogriješiti.   govori na jednostavan način o kućnom budžetu i računovodstvu   namijenjena nestručnoj javnosti   razumljiva, informativna i zanimljiva   može pomoći da izbjegnete financijske pogreške i zamke   pravi korak ka financijskoj sigurnosti   besplatna dostava i 100% GARANCIJA ZADOVOLJSTVA

Zašto kupiti ovu knjigu?

Ovaj vodič govori vam na jednostavan način o osnovnim problemima obiteljskih financija. Ovu složenu problematiku nastojali smo koliko god je to bilo moguće učiniti razumljivom i zabavnom. Otud obilje živopisnih ilustracija, aforizama, izreka, poruka, putokazam filozofskih misli ... koji prate tekst i dodatno ga pojašnjavaju. Ova knjiga je poziv na akciju, prije svega, da počnete konstruktivno razmišljati o svojim financijama, ali i o sebi. Kao dobar prijatelj, može vam pomoći da naučite izbjegavati uobičajene financijske pogreške i zamke, te da postignete određenu financijsku sigurnost za sebe i svoju obitelj. Ako želite više i dalje, a ne znate kako i unatoč svemu niste odustali od svojih financijskih snova, ova knjiga je pravi izbor. Napisana je od srca, u nadi da će vas učvrstiti u uvjerenju da razumijevanjem i dosljednom primjenom određenih pravila možete postići svoje financijske i životne ciljeve. Knjiga vam nudi ne nudi priče o brzom i lakom stjecanju bogatstva nego naprotiv, stalno vas upozorava da put u bolju i sigurniju budućnost, koji nije nimalo siguran te da zahtijeva stalni angažman i prilagođavanje.

Predgovor

Svaki se dan susrećemo s informacijama. Mnoge od njih uopće nam ne trebaju. Mnoge nam trebaju, ali ih nemamo. Tražeći informacije koje trebamo često se utapamo u moru informacija pa nas one koje nam se čine prihvatljivima/približnima onima koje mi tražimo/želimo, odvuku u sasvim drugom smjeru od onoga kojim smo odlučili krenuti. U ovom obilju informacija, u ovom obilju mogućnosti tehnologija, obično ne raspolažemo informacijama o materijalnom stanju naše obitelji.

Koliko smo i jesmo li zapravo siromašni, jesmo li bogati ili možda i nismo, što znači biti siromašan i što znači biti bogat. O tome razmišljamo kada uđemo u neku bezizlaznu situaciju koja nam može dramatično promijeniti život.

Mnogo su bogati samo zato što su naslijedili neko bogatstvo. Međutim, ima i onih koji su svojim radom, svojim znanjem i svojom inteligencijom stvorili bogatstvo. I ako izuzmemo bogate ljude koji putem cijelog tima djelatnika i savjetnika upravljaju svojim bogatstvom, ostaje ona, po kriteriju bogatstva, srednja i niža dohodovna klasa koja zapravo mora razmišljati o tome što činiti, kada činiti, gdje činiti, za koga činiti. Još su u neizvjesnijoj poziciji građani koji ostvaruju ispodprosječnu razinu dohotka. Oni obično ne vode brigu o svom dohodovnom i imovnom stanju iako ih svaki nepredvidivi šok (bolest, gubitak zaposlenja i slično) može „učlaniti“ u kljub siromašnih.

Prema tome, vođenje evidencija o materijalnom stanju obitelji nije izbor. Vođenje evidencija o stanju obitelji je nužnost. I to veća nužnost što je veća neizvjesnost, što su veći rizici i što je manji raspoloživi dohodak.

U uvjetima kada društvo pokriva mnoge rizike nije toliko bitno jeli štednja veća ili manja, ima li je ili nema; mi manje-više živimo u sadašnjosti od tekućeg dohotka; a društvo nam, socijalizirajući rizik, postaje „skrbnik“ kada je to potrebno. Drugim riječima, ukoliko nam se dogodi nepredvidivi događaj društvo će nam pomoći.

Međutim, kada se rizici individualiziraju (što je karakteristika svih tržišnih gospodarskih sustava), kada se rizici povećavaju i kada se individualizacija rizika povećava, tada je odista bitno ne samo razmišljati o sadašnjosti – što činimo – nego je od odlučnog značaja predviđati budućnost. Ta budućnost je neizvjesna i nepoznata do te mjere da nam se čini kao da gledamo u zid koji nam ništa ne govori i pokušavamo pogoditi što se događa iza njega.

Da bismo bili što spremniji kada se šok dogodi, moramo imati za to pripremljene postupke (što više to bolje) koji nam, međutim, neće puno značiti ako ne raspolažemo s dovoljnim sredstvima kako bi nastale gubitke nadoknadili. Jedan dio gubitaka nadoknađujemo putem tržišnih institucija koje se profesionalno bave „kupovinom rizika“ pa je taj tip rizika nadoknadiv. To su osiguravajuća društva sa cijelom lepezom proizvoda pomoću kojih pokrivamo rizike. Drugi dio je manje nadoknadiv, to su oni rizici koje zapravo osiguravajuća društva danas ne pokrivaju. Možda jednog dana hoće, ali danas zapravo nemamo pravih rješenja za tu vrstu rizika. Upravo da bismo znali gdje smo danas i gdje se možemo naći sutra, moramo upravljati našim životima i našom imovinom. Prema tome, potrebna je evidencija o tome što imamo, koliko na donosi to što imamo, zašto je dobro da imamo to što imamo i donosi li to što imamo očekivan dohodak ili je jedan dio imovine samo trošak, a neki drugi to nije. Nadalje, nije nevažno zašto ćemo u nekim slučajevima podići kredit kako bi se naše materijalno blagostanje povećalo, a zašto će se uzimanje kredita u nekim drugim slučajevima pokazati katastrofalnim. Zašto je kreditna kartica „opasna priča“, a zašto je učenje i investiranje u obrazovanje „dobra priča“? Postoje mnoga pitanja za koja moramo tražiti i naći odgovor.

Sva se pitanja i odgovori postavljaju/nalaze putem promatranja stanja i kretanja, putem sagledavanja gdje smo danas i postavljanja ciljeva gdje želimo biti sutra. Sve počinje od jučer.

Upravo je zbog toga evidencija imovine i obveza, prihoda i rashoda nužna. Svaka obitelj mora razmišljati kao da je tvrtka u kojoj postoje podjele aktivnosti, postoje ciljevi i materijalna dobra kojima raspolaže i koje tek treba stvoriti kako bi ostvarila željeno blagostanje. Način na koji će se pribavljena sredstva  raspodijeliti ovisit će o veličini dohotka i načinu njegove raspodjele, kao i naporima koje će obitelj činiti u sadašnjosti kako bi poboljšala ili barame zadržala postojeće blagostanje u budućnosti. Svaka tvrtka/obitelj ima svoju raspodjelu i nije ju moguće propisati. Jednako vrijedi za tvrtku kao i za obitelj. Ono što je za nekog optimalna raspodjela, za drugog je, iz niza razloga, neprihvatljivo. Svaka tvrtka, pa tako i svaka obitelj, ima neke svoje specifičnosti i upravo te specifičnosti određuju razmišljanja o tome kako u sadašnjosti „posložiti“ željenu budućnost.

Dragi čitaoče, ovo nije knjiga u kojoj ćete naučiti tehniku računovodstva, iako ima i tehničkih momenata. Ovo je knjiga koja Vam želi naglasiti da „morate uzeti uzde u svoje ruke“ kako Vaša obitelj i Vi ne biste bili iznenađeni i kako Vas ne bi „pitala starost gdje Vam je bila mladost“. Ovo je knjiga za razmišljanje i traženje načina kako da sadašnjost bude manje bremenita, a  budućnost sigurnija. Ukoliko Vam to odgovara, predlažem da krenemo dalje.

Sadržaj