Dokument:

23. Zaprešić kao slučaj - Pismo gradonačelniku grada Zaprešića gosp. Željku Turku

Dan štednje i blagdan Svih svetih možda nisu slučajno susjedi u kalendaru. Ipak, iako su  odvojeni jer obilježavaju kraj jednog i početak drugog mjeseca oni su zapravo interakcija naše prošlosti kao determinanta naše budućnosti.

U svojoj knjizi „Ekonomska politika ze 1994. godinu“ problemu privatizacije posvetio sam zadnju stranicu gdje je moguće identificirati misao kako nam naši preci nisu ostavili bogatsvo da ga potrošimo, već da ga sačuvamo i eventualno uvećamo za buduće generacije. Bogatsvo koje smo nasljedili izvorište je našeg današnjeg bogatstva. Na žalost, tzv. privatizacija izvršena je na krajnje nepošten način. Glavni krivci su članovi Sabora u vrijeme donošenja sramnih zakona o privatizaciji.

U slučaju kada, bilo koja, politička opcija dobije povjerenje građana, birača, to je samo zato jer je odnosna politička opcija uvjerila biračko tijelo da će njihova vlada raditi u interesu svih građana i da je svijesna svih negativnosti koje su se kumulirale u prethodnim razdobljivama, što se ne bi smilo – i neće!  – ponoviti uvjeravali su nas pred samo šezdesetak dana, a ustrajno se je do izbora današnje vlasti ponavljalo. Tako prisutan „dogovor“ kako će se podjela – racionalizirajte izraz! – upravljanja u državnim poduzećima izvršiti u odnosu 4:1 dramatično podsjeća na prethodna vremena. Dakle, nije predmet interesa vladajućih da identificiraju stanje u javnim poduzećima i da, na temelju istog, donesu program restrukturiranja, već podijela „plijena“   - čega? – bogatstva hrvatskih građana.