Da bi se što lakše (čitaj – jeftinije) mogla transformirati politička scena potrebno je uporno povećavati metež, da ne kažem kaos, kako bi se, najprije, dezorijentirala javna politička scena, da bi se, potom, javnosti prezentiralo vlastito polazište i to, u narednim koracima, ponavljati iz dana u dan – dok je ne prihvati javnost. Tako važnost nacionalnog suvereniteta valja smanjiti koliko je moguće da bi se povećao značaj pripadnosti europskim vrijednostima, ma što to značilo (kao što svjedočimo to je još uvijek prilično prazna priča). Osim toga, što se sve podrazumijeva pod europskim vrijednostima? Prošlost Europe nije baš tako sjajna niti blistava ili, što je isto, u povijesti Europe najviše su griješile imperijalne države koje danas određuju pravila igre u EU - tempo i smjer demokracije koja postaje prilično upitna (što uvjerljivo dokazuje politički marketing i pripadajuća retorika) jednako kao i socijalna senzibilnost razvijenih zemalja ma koliko mi šutjeli o tome.