Javna sredstva priopćavanja bitan su čimbenik stvaranja, kreiranja i, na žalost, manipulacije javnog mijenja. U prethodnom su sustavu novinari nazivani društveno-političkim radnicima. To je značilo da drug/arica novinar/ka mora jasno polaziti od interesa radničke klase jer će samo tako objektivno informirati svekoliku radničku klasu. Novinari koji su odstupali, ili samo dovodili u pitanje nedodirljivost stava partije imali su problema. Zato smo svjedočili sve većoj autocenzuri. Stav novinara i nalazi njegovog istraživanja nisu imali utjecaja na komentar. Tako je radnička klasa odlučno stupala u pravcu komunizma kada će svi sve imati, a država će odumrijeti što znači da je jačanje države privremeno. Što su političke tiskovine i ostali mediji bili siviji to se je povećavao interes za tjednicima i magazinima koji su živjeli svoj život (obično uvezeni). Kako tada tako i sada.

Dokument: Zašto Yanis Varoufakis nije uspio