Bačena rukavica Milanovića Karamarku jučer je dobila svoj epilog. Novoizabrani predsjednik HDZ-a izašao je na megdan predsjedniku SDP-a Milanoviću. Javnost je očekivala „čerupanje“ dvojice vodećih političara, po položaju, ali se to nije dogodilo. Dadaistički sam se sjetio Sanadera kako se je obračunavao u Saboru sa SDP-om, odnosno Milanovića koji je to još drskije činio HDZ-u na istom mjestu. Debata je tako mnoge razočarala, kako što je mnogima vratila nadu da je moguća komunikacija između dviju vodećih stranaka. Mišljenja sam da nije dobro pretjerivati kako glede uglađenosti tako ni glede učinkovite, u interesu Hrvatske, komunikacije. „Zaprešić kao slučaj“ pokazuje da su uvijek postojale „komunikacije“ između njih. U nastavku iznosim moje mišljenje glede ekonomskih pitanja.

Kao što sam predvidio u prethodna dva komentara imamo jasne pozicije. EU želi što prije riješiti posljedice referenduma o islasku UK iz EU. Time želi pokazati svim članicama da se prestanu „igrati“ s ucjenama kako će iz ovog ili onog razloga izaći iz EU. Naprosto EU želi reći gospodo tko ne želi dijeliti naše vrijednosti – put prema izlasku je slobodan. UK, za koje smo konstatirali da je učinilo nedopustivu grešku imajući u vidu višestoljetno iskustvo, ne žuri s izlaskom. Premijer Cameron je otišao u Bruxelles kako bi ispitao moguće „kompromise“ s ciljem usporavanja izlaska iz EU. EU ga je dočekala, politički rečeno, hladno kako bi mu dala na znanje da je priča završena.