Dan uoči Oluje predsjednik će na prigodnoj svečanosti odati priznaje braniteljima i vojnicima. To je pravi način kako zahvaliti malom broju pojedinaca za slobodu koju smo izvojevali i današnji miran i spokojan život. Do današnjeg dana nitko živ nije mogao vjerovati da bi bilo koji događaj mogao zasjeniti Oluju. Ipak danas se upravo to događa. Premijer organizira sastanak s turističkim djelatnicima kako bi raspravio pitanja čiji će odgovori pokazati zašto smo optimalni i sveobuhvatni i što nam je u budućnosti činiti kako bi ostali tako učinkoviti (čitaj: siromašni). Takav sastanak nije se mogao organizirati koji dan prije ili poslije. Zašto?

Pravilo je na ovim prostorima da krizne uvjete najprije marginaliziramo, pa ako u tome nismo naročito učinkoviti tražimo „Pedra koji će visiti umjesto nas“, pa ako je „Pedro“ moćan, kao što su to hrvatske banke u inozemnom vlasništvu, rješenje problema se traži i nalazi mimo nas jer mi, po definiciji, nismo krivi za probleme koji nas muče što znači - kriv je netko drugi. Upravo takve priče „kolaju“ Hrvatskom u svezi valutne klauzule. Ideja je vrlo jednostavna ukoliko se ukine valutna klauzula dužnici neće snositi posljedice eventualnog klizanja kune već će cijenu platiti bankarski sustav, koji po mišljenju javnosti, ionako ima iznadprosječne profite. Da li je baš tako? Odgovor možete naći u „Vodiču za poslovanje s bankama“. Ako ga još niste kupili pročitajte tekst koji slijedi.