Naslovnica O znanosti u Hrvatskoj Pismo u Slobodnoj Dalmaciji

Pismo u Slobodnoj Dalmaciji PDF Ispis E-mail
Autor Vlatko Silobrčić   
Petak, 09 Siječanj 2015 13:59

silobrcic_slobodna_dalmacija_tn

25. veljače 2014.

Poštovani,

U Vašim je novinama (24.2.2014., str. 2.) objavljen tekst „I Filozofski fakultet u Splitu prihvatio 8 načela vrednovanja u humanističkim znanostima„. Budući da se vrednovanjem u znanosti  (uključujući i scientometriju) bavim nekoliko desetljeća, i o tome sam pisao (npr. vidi: „O znanosti u Hrvatskoj“, na adresi www.rifin.com), tekst koji ste objavili pročitao sam sa znatnim zanimanjem. Pretpostavljam da je tekst i objavljen zato da se informira hrvatska javnost o predmetu, ali i da se pruži mogućnost reagiranja na njegov sadržaj. Zato sam odlučio reći što o njegovu sadržaju mislim.

Od navedenih osam načela, prvo o kojem bih želio nešto više reći jest  „Načelo o nepovredivosti i primarnosti hrvatskog jezika kao jezika znanosti“. Pitam se: očekuju li naši kolege iz humanistike da se to načelo mora primijeniti  na sve znanosti u Hrvatskoj? Ili se misli da humanistika u tome mora biti posebna, da ne mora i svjetskoj znanstvenoj javnosti podastirati svoje  znanstvene rezultate? Ako se uzme u obzir notorna činjenica da se u znanosti objavljuje zato da autor istakne svoj prinos znanosti, ali i zato da se omogući znanstvenoj javnosti da taj prinos kritički ocijeni (prihvati ili opovrgne), pitam se je li to načelo svrhovito? Nadam se da nije nužno dokazivati da je znanost jedna, svjetska, te da nema lokalne znanosti. Može li se, nadalje, argumentirano tvrditi da neprihvaćanje tog načela može uzrokovati „...ugrožavanje vitalnih nacionalnih interesa“? Isto tako držim da se to načelo nikako ne može dovesti u logičnu vezu  s tvrdnjom da bi to značilo da na hrvatskom „...nije moguće ostvariti vrhunsko znanstveno djelo“. Naime, vrhunsko znanstveno djelo ovisi o kreativnosti znanstvenice/znanstvenika a ne o jeziku kojim se služi. Ukratko, vjerujem da  promicanje tog načela zahtijeva  odgovore na stanovita bitna pitanja. Ni u kojem slučaju, međutim, nije upitna važnost hrvatskoga jezika za upoznavanje hrvatske javnosti s dostignućima hrvatskih znanstvenika.

Jedno je od načela i „Načelo izbjegavanja eliminacijskih kriterija“. I opet pitanje: znači li to da je argumentirano ocjenjivanje doprinosa u znanosti nedozvoljivo? I kako se to načelo odnosi spram  „Načela uravnoteženosti kvalitativnih i kvantitativnih kriterija“? Čemu uopće služe kriteriji, ako se njima ne može provesti  ocjenjivanje i odabir? Nije li posljedica svakoga odabira i moguća eliminacija loših ili lošijih?

Na kraju bih postavio pitanje o smislu donošenja posebnih kriterija za humanistiku. To, dakako, ne znači da kriteriji vrednovanja u znanosti moraju biti identični za sve znanosti.  Svatko tko se sustavno bavi vrednovanjem u znanosti svjestan je razlika među znanstvenim područjima i poljima. Bi li, dakle,  trebala i sva druga područja izraditi svoja Načela? I na kraju: kako kolegice/kolege humanisti zamišljaju da bi se njihovih 8 načela vrednovanja moglo provoditi u hrvatskoj humanistici? Rado bih na ovo posljednje pitanje dobio detaljan opis procedure i načela odabira kolegica/kolega koji bi u toj proceduri sudjelovali, dakako, na hrvatskom jeziku.


Vlatko Silobrčić
 



rifincom_banner_galerija


خرید vpn خرید کریو خرید کریو دانلود فیلم خارجی دانلود فیلم خرید vpn دانلود فیلم خرید vpn خرید vpn خرید کریو دانلود فیلم خرید فیلتر شکن vpn