Naslovnica O znanosti u Hrvatskoj Reagiranja u Jutarnjem listu (11. mjesec 2013.)

Reagiranja u Jutarnjem listu (11. mjesec 2013.) PDF Ispis E-mail
Autor Vlatko Silobrčić   
Petak, 06 Prosinac 2013 13:17
             U Jutarnjem listu od 7., 8., i 9. ovog mjeseca objavljena su tri napisa u kojima se govori o znanosti i znanstvenicima. Želim prokomentirati te napise da upozorim na stanovite metodološke propuste  sadržane u njima.
             U prvom napisu (JL od 7.11., str. 6), naslovljenom  „Hrvatski su znanstvenici bleferi, lažovi i šarlatani“ (navedeno kao citat), odmah upada u oči da je takav naslov sigurno netočan i uvredljiv. Naime, kad ga pročitate možete zaključiti da su svi hrvatski znanstvenici takvi, uključujući i one koji su to izjavili. Zatim se javljaju brojke i pojedinačna imena. Nema, nažalost, ništa o detaljima upotrebljene metode.
             Na to je uslijedila reakcija  (JL od 8.11., str.4) naslovljena „Mi nismo bleferi! Pokrećem kazneni postupak u zaštitu znanstvenika“. Citat se pripisuje kolegi Gordanu Laucu. I opet: „mi“ i „u zaštitu časti znanstvenika“. Mislim da za takvo besmisleno uopćavanje snosi krivicu i uredništvo koje je (vjerujem) odabralo tekst za naslove. U tom je napisu moja izjava u jednom od podnaslova: „Vukičevićeve optužbe su posljedica osobnih animoziteta“ Izjava je točno prenesena, ali zahtijeva dopunu za koju nije bilo prostora. Njezin je smisao taj da je riječ o osobnim sudovima na temelju nejasne metodologije. Naime, ocjene pojedinačnih znanstvenika treba osnivati na  objektivnoj prosudbi  kompetentnih stručnjaka (engl. peer review) a ne na osobnim nekritičkim interpretacijama  pojedinih brojaka.
             I još jedan nastavak (JL od 9.11., str. 8)  naslovljen „Imamo 11 vrhunskih znanstvenika, a 181 je vidljiv na h-indeksu“. Opet brojke. Navedenih je 11 vrhunskih znanstvenika iz različitih znanstvenih disciplina. A notorna je činjenica da su brojevi citata u različitim znanstvenim disciplinama različiti. Druga je jednako notorna činjenica da su čiste brojke najmanje vjerodostojne baš za ocjenjivanje pojedinaca Zatim se još na osnovi sličnih brojaka ide i dalje pa se zaključuje i o vrijednosti pojedinih sveučilišta u RH..
             Da bih pokazao  kako mislim da bi trebalo postupati prije  odgovornog istupanja u javnosti, navest ću dvije ozbiljno izvedene studije o stanju znanosti u RH. Nažalost,  čini se da je znatno lakse napraviti jedno brzinsko sakupljanje brojki nego ozbiljnu studiju o pitanjima o kojima je riječ. Evo tih studija: 1. Maja Jokić, Krešimir Zauder, Srebrenka Letina: Karakteristike hrvatske nacionalne i međunarodne znanstvene produkcije u drustveno-humanističkim znanostima i umjetničkom području za razdoblje 1991-2005, Institut za društvena istraživanja, Zagreb, 2012., te 2. Nataša Jermen: Analiza znanstvene aktivnosti na području prirodnih znanosti u Hrvatskoj u razdoblju od 1991 do 2005, Disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2012. Iz njih se može naučiti kako se scientometrijske studije rade.

                                                                                                                                                                              Vlatko Silobčić    




             U Jutarnjem listu od 23. studenog ove godine, objavio je svoju redovitu kolumnu gospodin Jurica Pavičić. U njoj se bavi pitanjem upotrebe hrvatskoga jezika za komuniciranje u Hrvatskoj. Najveći dio onoga što gospodin Pavičić piše mogu potpuno podržati. Želim samo upozoriti na jedan „sloj“ problema pri upotrebi jezika u znanosti. Točno tvrdi gospodin Pavičić da je pri izboru jezika bitno komu je jezična poruka namijenjena. I baš na toj točki treba lučiti upotrebu jezika u znanosti od one u ostalom komuniciranju.
             Evo što točno mislim. Sadašnji prijepori o primjeni hrvatskoga jezika za prijavu znanstvenih projekata u svim znanstvenim područjima zapravo promašuju cilj. Naime,  te bi prijave trebale biti upućene recenzentima, dakle kompetentnim stručnjacima. Bitan dodatak kompetentnosti tih stručnjaka je njihova objektivnost, nepristranost (manjak sukoba interesa). Dakle, ocjena projekata mora biti i objektivna i kompetentna. Nije teško zaključiti da je takva ocjena u Hrvatskoj stvarno neprovediva. Neprovediva je zato što je hrvatska mala i u njoj je znanstvena zajednica tako malobrojna da je gotovo nemoguće zamisliti da se znanstvenici u kojoj znanstvenoj  discipline ne poznaju. Dakle, i uz mogućnost da su kompetentni po svome znanju, teško je vjerovati da mogu biti potpuno nepristrani. Većina razvijenih znanstvenih zajednica zato za ocjenu projekata znanstvenih istraživanja traži pomoć eksperata po cijelome svijetu. Tako bismo, čvrsto vjerujem, morali učiniti i mi. I sada: koji je jezik za to najprikladniji, najpraktičniji? Teško je danas zamisliti ikojeg  uglednijeg znanstvenika koji se ne služi engleskim. To je nezaobilazno opravdanje za traženje Hrvatske zaklade za znanost (HZZZ) da se prijave projekata pišu na engleskom.
             Ista potreba za engleskim nastavlja se i dalje u znanstvenom procesu. Naime, nezaobilazna je praksa u svim znanostima da se prije objavljivanja rezultata kojeg istraživanja (ekperimentalnog i/ili teorijskog) rukopisi tekstova šalju na recenziju. I opet, nepristranim ekspertima. Da ne ponavljam priču o malobrojnoj hrvatskoj znanstvenoj zajednici i stvarnoj nemogućnosti nepristrane recenzije, ponovit ću samo tvrdnju o praktičnosti engleskog jezika.
             Dakako, može se pretpostaviti da se u svijetu mogu naći nepristrani eksperti koji se služe hrvatskim pa bi se nepristrana recenzija mogla obaviti i na tekstovima rukopisa na hrvatskom. Svakako da, ali  ima li autor  rukopisa projekta ili članka/knjige pravo ograničavati stručnjake u  HZZZ-u, ili uredništvu kojeg časopisa na recenzente koji znaju hrvatski? Vjerujem da nemaju. Rekao bih čak i da ne smiju.
             Još samo dodatak koji načelno ima veze s predmetom o kojem sam pisao. Nema nikakve stvarne opasnosti da bi „zanemarivanjem“ hrvatskog jezika za te posebne potrebe, naš jezik trpio štetu. Za njega se možemo brinuti: i standardiziranjem, i nastojanjima da se u svakodnevnoj uporabi vodi briga o njemu, i pisanjem stručnnih tekstova,  i objavljivanjem na hrvatskom u časopisima za populariziranje znanosti. To bi, ne samo omogućilo razumljjivost za čitatelje, nego i prigodu da se brinemo o hrvatskom  znanstvenom i stručnom nazivlju.


                                                                                                                                                                            Akademik Vlatko Silobrčić
 



rifincom_banner_galerija


خرید vpn خرید کریو خرید کریو دانلود فیلم خارجی دانلود فیلم خرید vpn دانلود فیلم خرید vpn خرید vpn خرید کریو دانلود فیلم خرید فیلتر شکن vpn