Naslovnica O znanosti u Hrvatskoj Moj komentar članka Ministra Jovanovića i njegova pomoćnika Saše Zelenike

Moj komentar članka Ministra Jovanovića i njegova pomoćnika Saše Zelenike PDF Ispis E-mail
Autor Vlatko Silobrčić   
Ponedjeljak, 01 Srpanj 2013 10:20

 

        U prvome broju časopisa Periodicum biologorum od ove godine (115:27-31, 2013.), objavljen je članak Science and higher education in Croatia at the verge of entering the EU (Znanost i visoko obrazovanje u Hrvatskoj pri ulazu u EU), autora Ž. Jovanovića i S. Zelenike (aktulnog ministra znanosti, obrazovanja i sporta i njegova pomoćnika). Glavni urednik PB-a zamolio me da komentiram podatke koje su dvojica autora naveli u svome tekstu.

         Učinio sam to u istome broju (str. 33-35) časopisa, u tekstu naslovljenom A critical look at Croatian science and higher educatioon by a veteran (Kritički osvrt jednog veterana na hrvatsku znanost i visoko obrazovanje ). Kako vjerujem da taj moj tekst pristaje u slijed tekstova o znanosti u Hrvatskoj, odlučio sam ga prevesti i dodati tome slijedu. Dakle, evo moga prijevoda.

        „Zamolio me Glavni urednik ovoga časopisa (Periodicum biologorum) da komentiram članak: SCIENCE AND HIGHER EDUCATION IN CROATIA AT THE VERGE OF ENTERING THE EU, autora Ž. Jovanovića i S. Zelenike, objavljenom u ovome broju časopisa. Budući da imam stanovite povijesne veze sa časopisom, smatrao sam svojom obvezom prihvatiti poziv i odgovoriti pozitivno. Drugi je razlog za moj pozitivan odgovor činjenica da već mnogo godina djelujem u hrvatskoj znanosti, nastojeći  u nju uvesti međunarodne standarde (dakle, može me se smatrati veteranom!).

        Započet ću jednom općom napomenom. Morat ću prihvatiti statističke podatke kakvi su iznijeti u tekstu dvojice autora. Spominjem to zato što su veoma često statistički podatci u Hrvatskoj bili,  a možda su i dalje, dvojbeni, za što se  ne može okriviti autore gorespomenutog teksta. Brojke su bile upitne ne zbog manjka matematičkih vještina naših statističara nego zato što su pojmovi kao osnova za brojke bili dvojbeni. Upotrijebit ću jedan primjer kako bi bilo jasno što mislim. Prateći podatke o znanosti u Hrvatskoj nekoliko dekada, nalazio sam znatnu raznolikost u statističkim podatcima bez ikakva razumnog razloga. Jedan je od primjera broj znanstvenika u Hrvatskoj (ovdje ću namjerno zanemariti činjenicu da u Hrvatskoj nikada nije stvarno bila prihvaćena terminologija „znanstvenici i inženjeri“ pa se nije ni rabila). Broj znanstvenika prema službenim statistikama varirao je od 7000 do 13 000. Istodobno  traženje autora s hrvatskim adresama u svjetskim bazama podataka nije nikada otrkrivalo više od 2000 uvrštenih znanstvenika. Kao što sam već spomenuo, nije to greška dvojica autora čiji tekst komentiram, ali ipak ovaj oprez treba imati u vidu kad se osvrćem na  neke brojke.

        Pošto sam raščistio ovu moguću sustavnu pogrešku za neke od podataka, slijedit ću redoslijed dvojice autora. Dakle, prvo ću komentirati „Sadašnje stanje...“ („Current performances...“). Nakon toga ću komentirati „Poduzete mjere...“ („Measures taken...“). Jedna je od početnih rečenica u „Sadašnje stanje...“: „Međutim sadašnja razina stanovitih  ključnih pokazatelja uspješnosti u Hrvatskoj još uvijek pokazuje mogućnosti za poboljšanjem“ (prijevod je moj) . Nalazim da je ta rečenica veoma diplomatska jer ja vjerujem da hrvatska znanost treba dramatične promjene i to što prije.

        Ali, idem redom po tekstu dvojice autora. Nema se što dodati tvrdnji da je financiranje hrvatske znanosti  ispod prosjeka  članica EU-a, te da većina novca dolazi iz proračuna. Jedino bih dodao da takvo financiranje traje decenijama, da su odobrene svote u apsolutnim brojkama niske (nizak BDP!), te da bi dugotrajno dramatično povećanje bilo nužno da se uhvati priključak sa ostalim Europskim zemljama.

        Premda indeks inovacija pokazuje stanoviti rast, i dalje je opasno nizak. Rabin riječ „opasno“ jer to pokazuje nesposobnost hrvatskoga „istraživanja i razvoja“ da „proizvodi“ inovacije, ali isto tako i manjak zanimanja hrvatskih poduzeća za inovacije kao dio njihova kompetitivnog potencijala za globaliziranu ekonomiju. Taj je zatvoreni krug  veoma opasan za razvoj hrvatske ekonomije. Nije nikakvo čudo da se ta činjenica ogleda u iznimno niskome broju prijavljenih patenata u Hrvatskoj. Jedino se može primijetiti da je ta činjenica  u opreci sa čestim uspjesima hrvatskih studenata i inovatora na međunarodnim natjecanjima, koji ostavljaju nezainteresiranima hrvatska poduzeća. U isti se paket može svrstati ispodprosječna uspješnost aplikacija iz Hrvatske za FP7. Činjenica da Hrvatska dobije više novca nego što je uložila, teško može poslužiti kao utjeha.

        Svakako, kao jedan od razloga za sve gorespomenuto, može poslužiti podatak o ispodprosječnoj zastupljenosti osoba s tercijarnim obrazovanjem u Hrvatskoj. Ali tomu treba dodati pokazatelje da su samo neki dijelovi  hrvatskih sveučilišta na razini međunarodnih standarda kvaliteta. I dalje, ne treba se stoga čuditi da je udio zaposlenih u cjeloživotnom učenju tek oko jedne trećine prosjeka u EU.

        Bilo je i ima pokušaja da se poboljša kvalitet znanstvenog i edukacijskog sektora u Hrvatskoj. Ti pokušaji uvijek naiđu na žestok otpor onih koji su postigli i održavaju svoje nezaslužene položaje u tome dijelu hrvatskoga društva. Pri protivljenju promjenama, pozivaju se na demokraciju i postizanje konsenzusa, zaboravljajući (?) na to da je samo izvrsnost osnova za razvoj i visoke standarde znanstvene djelatnosti. Zato, tražiti konsenzus i demokratsko glasovanje za potrebne promjene, po mome mišljenju, u hrvatskoj znanstvenoj zajednici nije razumno.

        Što se tiče rastućeg broja visokoškolskih edukcijskih institucija, mislim da je to više pokazatelj uspješnosti lokalne politike nego aktualne  racionalne politike na nacionalnoj razini. To tim više  što jednostavno nema dovoljno kompetentnih osoba koje bi osiguravale da će te novonastale institucije djelovati po međunarodnim standardima. Rezultat je jednako iskrivljenog rezoniranja, ili manjka razumne politike, činjenica da 60% studenata upisuje društvene znanosti i humanistiku. Nekoliko je razloga za taj nerazuman trend, što dodaje broju nezaposlenih među tercijarno obrazovanim osobama u Hrvatskoj. Tomu se još dodaje stalne pritužbe onih koji rade u društvenim znanostima i humanistici da su njihova područja nepravedno tretirana i stalno zanemarivana. Budući da oni često imaju nesrazmjerno i  nezasluženo veliki utjecaj u političkim krugovima, ta je čudna priča, primjerice, dosta zastupljena u javnim medijima, što skreće pozornost javnosti na nestvarne umjesto na stvarne probleme.

        Je li tada neočekivano da takva nerazumna politika u području znanosti i visokoga obrazovanja ima nekoliko predvidivih posljedica? Jedna od njih je porast broja studenata i nastavnika u posljednjih pet godina. Uz dvojbene kriterije napredovanja nastavnika (40% njih su u najvišim zvanjima!) čini taj nerazuman paket potpunim. Kao ukrasna vrpca na taj paket može poslužiti činjenica da 80% članova znanstveničkog i nastavnog kadra ostaje zaposlen i poslije dosegle dobi za mirovinu jer su „nezamjenjivi“ za funkcioniranje institucija u kojima rade. Nije li neizbježno pitanje, zašto u svome radnome vijeku nisu uspjeli odgojiti nikoga tko bi ih mogao zamijeniti?  Nije ništa neočekivano da je zakon u kojem se zeljelo promijeniti to stanje naišao na žestoko protivljenje, posebno od onih koji su osobno zainteresirani. Da spomenem i to da sadašnje stanje ima za posljedicu da 80%  novca određenog za znanost i visoko obrazovanje ide za namirivanje plaća, ostavljajući ostatak za sve druge potrebe.

        Prihvaćanje oko 85% predloženih znanstvenih projekata za financiranje, trebalo bi nas uvjeriti da su hrvatski znanstvenici iznimno kreativni i gotovo svi zaslužuju da im se projekti financiraju, što je znatno više od postotka odobrenih projekata u znanstveno razvijenim zemljama. Treba li uopće reći da je to veoma nevjerojatno. Umjesto toga, tako visok postotak uspješnosti upućuje na manjak prikladnih kriterija za ocjenjivanje i neobjektivnih navodnih recenzija pri odobravanju financiranja znanstvenih projekata. Dodao bih ovdje moje čvrsto uvjerenje da je objektivno i kompetentno recenziranje unutar hrvatske znanstvene zajednice nemoguće. Istina je da su odobreni znanstveni projekti financirani minimalnim svotama novca, ali je istina  i to da je čak i ta minimalna svota novca zapravo razbacivanje novca poreznih obveznika.

        Nadalje, što je rezultat tih projekata? To je oko 0,8 objavljenih članaka po znanstveniku (ekvivalent punog radnog vremena). Sama brojka nije tako mala, posebno ako se uzme u obzir svota potrošenog novca (vidjeti iznad). Međutim, kvalitet te produkcije je nizak; samo oko 3% članaka objavljuju se u  10% najprestižnijih znanstvenih publikacija u svijetu. U zemljama EU-a taj je postatak 11%. Drugi podatci o objavljenim člancima (citati, h-indeksi, faktori odjeka časopisa) samo potvrđuju zaključak o prosječno niskom kvalitetu objavljenih članaka hrvatskih autora. Ne treba čuditi da je malo tih članaka objavljeno u suradnji sa međunarodnim znanstvenicima.

       Kao da sve što sam iznad napisao nije dovoljan razlog za znatnu zabrinutost, pitanja (ne)morala u hrvatskoj znanstenoj zajednici, i među visokoškolskim profesorima i studentima sve češće izlaze na vidjelo. Oko 60% studenata vara na ispitima, oko 60% profesora zna za nezasluženo autorstvo u znanstvenim tekstovima. I do 90% nastavnika  zatvara oči pred tim neetičnim ponašanjem. Moguće je da bi stanoviti češći recentni sudski procesi protiv osoba uključenih u neki oblik korupcije ili neetičnih postupaka mogli nagovijestiti svijetlo na kraju tog tamnog tunela.

        Zaključujući ovaj dio mojih komentara, moram jasno reći da ništa od opisanih manjaka sustava istraživanja i razvoja i visokoga obrazovanja ne treba pripisati dvama autorima, koji su trenutno na mjestu na kojem pokušavaju ispraviti što mogu. Sustav djeluje po pogrešnoj praksi u nekoliko proteklih dekada, i nikad potpuno neovisno od pogubnih političkih utjecaja. Ja mislim da smo u sadašnjem stanju zbog nakupljeni posljedica manjka kontrole i osiguranja kvaliteta u sustavu, kaja bi bila sukladno praksi u najrazvijenijim znanstvenim zemljama i vrijedećim međunarodnim standardima. Hrvatska znanost i visoko obrazovanje ustrajavaju na čudnom i autističnom pristupu pri donošenju pravila ponašanja, i mijenjaju ih ovisno o interesu snažnih skupina zainteresiranih, često u suradnji s političkim ekipama  na vlasti toga trenutka.

         Za nastavak, citirat ću prvi odjeljak toga dijela članka koji komentiram: (prijevod moj): „Da bi se odgovorilo na sadašnje stanje, budući da je sadašnja legislativa započela pred kraj 2011. godine, u proteklih je 15 mjeseci, MZOS (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) poduzeo nekoliko konkretnih poteza s namjerom da usuglasi i harmonizira hrvatski sustav znanosti i visokoga obrazovanja s najboljim praksama najrazvijenijih članica EU-a i drugih zapadnih demokracija. Sukladno izjavi Alberta Einsteina da:  'Ne možemo riješiti probleme primjenom iste vrste razmišljanja koje smo rabili kad smo ih stvarali' te mjere uključuju ali nisu ogranićene na (5)“. Jasno je da su ciljevi MZOS-a dobro odabrani.

        Uvjeren sam da MZOS ima golem zadatak, nastojeći regulirati znanost, svo obrazovanje (od vrtića do najvišeg) i sport. Sve te djelatnosti imaju mnoštvo nagomilarnih problema na koje se citirana Einsteinova rečenica može primijeniti. Svi su ti društveni podsustavi veoma važni, ali su opterećeni neprikladnim funkcioniranjem. Taj moj komentar služi samo tomu da se opiše opsežnost zadatka pred MZOS-em.

        Čitajući namjeravane poteze koji su opisani u članku koji komentiram, može se vidjeti jasna namjera da se organizira i regulira sustav znanosti i visokoga obrazovanja (usporedno s ostalim zadatcima koje ima Ministarstvo). Sve su nabrojene stepenice i potezi u pravom smjeru, kako je to opisano u rečenici koju sam gore citirao. Ja sam, međutim, uvjeren da  prikladna pravila za funkcioniranje sustava moraju biti nametnuta a ne dogovorena demokratskim procedurama. Znanost jest demokratična po svojim metodama ali nije po svojim dostignućima. Samo bi osobe s međunarodnim ugledom trebale postaviti pravila i praksu koja već dugo vrijedi u znanstveno razvijenim zajednicama. Ne može se natjecati na međunarodnoj razini a da se ne prihvate pravila i praksa koje se primjenjuju u tome području. Mi možemo prikupiti dostatan broj uspješnih hrvatskih znanstvenika koji rade i stječu slavu radeći po cijelome svijetu. Osim toga, siguran sam da bi nam i drugi kolege, kao što je uobičajeno u tome sustavu, bili spremni pomoći.

        Trebali bismo započeti time da priznamo da smo dekadama u teškoj situaciji, i našom krivnjom, te zatim započeti primjenjivati prikladne mjere i načine da naš sustav znanosti i visokoga obrazovanja započne funkcionirati sukladno najuspješnijima u Europi i ostatku svijeta. S vremenom bismo trebali rješavati ostatke prošlosti tako da dovodimo loše stvari na pravi put, uključujući i osobe koje nezasluženo drže prestižna i važna mjesta u našem sustavu. Za to je nužna jasna politička podrška političara, ali samo do mjere da su spremni preuzeti rizika takvih dramatičnih promjena i njihovih posljedica. Kad se to jednom pokrene, akademska zajednika može autonomno regulirati samu sebe, uz javni nadzor izabranih političkih predstavnika. Ja ne vidim druge nužne,  brze i prikladne promjene u našem sustavu znanosti i visokoga obrazovanja.

        U Hrvatskoj se često čuje izjava: „Promjene se ne mogu obaviti preko noći“. To je istina za konačno sprovođenje svih promjena, ali se neke od njih mogu provesti preko noći. Na primjer, odluka da se u Hrvatskoj više neće financirati znanstveni projekti ako ih ne ocijene kompetentni i nepristrani eksperti, bez obzira odakle dolazili. Ili, da neće biti napredovanja znanstvenika ako nisu prošli prikladnu evaluaciju kompetentnih kolega. I slično. Može li se to ostvariti? Siguran sam da može. Hoće li se ostvariti? Nadam se, ali nisam siguran, jer sam u svome životu vidio previše propalih pokušaja.

 



rifincom_banner_galerija


خرید vpn خرید کریو خرید کریو دانلود فیلم خارجی دانلود فیلم خرید vpn دانلود فیلم خرید vpn خرید vpn خرید کریو دانلود فیلم خرید فیلتر شکن vpn