Naslovnica O znanosti u Hrvatskoj Stanje znanosti i razvoja u Hrvatskoj: Dimenzija znanosti i razvoja

Stanje znanosti i razvoja u Hrvatskoj: Dimenzija znanosti i razvoja PDF Ispis E-mail
Autor Vlatko Silobrčić   
Četvrtak, 27 Rujan 2012 08:26
Nakon prethodnih tekstova koji mogu poslužiti kao svojevrstan uvod, mislim da mogu navesti tekst o stanju znanosti u Hrvatskoj. To je moj prijevod teksta koji je bio objavljen u knjizi RESEARCH AND DEVELOPMENT POLICIES IN THE SOUTHEAST EUROPEAN COUNTRIES IN TRANSITION – REPUBLIC OF CROATIA, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, urednica Nada Švob-Đokić, 2002. Prošlo je od objavljivanja toga teksta 10 godina. Legitimno je pitanje: ima li ga smisla objavljivati? Ja bih bio sretan da je u tome vremenu nešto bitno poboljšano u znanosti i razvoju u RH! Nema nikakve dvojbe da brojke danas mogu biti drugačije nego što su u tome članku,  ali je suština stanja u ZiR-u, nažalost, ostala nepromijenjena. Zato mislim da su poruke iz toga članka i dalje aktualne.


STANJE  ZNANOSTI I RAZVOJA U HRVATSKOJ: DIMENZIJA ZNANOSTI I RAZVOJA

1. Uvod
          Posebno u zadnjim godinama 20. stoljeća, čovječanstvo je ušlo u društvo u kojem je znanje osnova djelovanja i razvoja. I dalji će razvoj čovječanstva ovisiti prvenstveno o znanju – njegovome stvaranju, širenju i primjeni. Stvaranjem novoga znanja i razvoj novih proizvoda i usluga, znanost i razvoj (ZiR) će osigurati stalan napredak tehnologije. ZiR će biti najvaažniji pokretač razvoja u svakome društvu, jer će stvarati mogućnosti za zadovoljavanje društvenih potreba, posebno onih u području rada i novog načina života.
          Nadalje, stvaranjem novih proizvoda i usluga pa time i novih tržišta, ZiR i tehnologija bit će glavni pokretač zapošljavanja, ekonomskoga razvoja i opće kompetitivnosti. Novi će se poslovi otvarati pretežno u području visoke tehnologije, tj. tehnologije s velikom mogućnosću rasta.
          Osim toga, ZiR i njegova metodologija igra ključnu ulogu u političkom odlučivanju i primjeni tih odluka. Na primjer, u zdravstvu, tehnološkom razvoju i industriji, proizvodnji hrane i nukklearne sigurnosti, sve se odluke moraju osnivati na suvremenim znanstvenim podacima. Uz to će ZiR pomoći pri postizanju boljeg razumijevanja ekonomskih i društvenih pitanja u predmetima povezanim s problemima koji se rješavaju.
          Zato, više nego ikada, ulaganje u ZiR i nove tehnologije pruža najveću nadu za budućnost svakoga društva. Znanost po svojoj naravi počiva na dobro argumentiranoj kritici sadašnjosti te stvaranju novih mogućnosti i rješenja.  Sbog svoje međunarodne orijentacije, znanstvenici i inženjeri najpogodniji su za promicanje međunarodne suradnje, mira i demokracije.
          Pored nesumnjive uloge ZiR-a i novih tehnologija za opći napredak svakoga društva, uključujući i hrvatsko, treba istaknuti i njegovu usku povezanost s obrazovanjem, posebno visokim obrazovanjem. Instituti i Sveučilišta mjesta su gdje nastaju i šire se nove zamisli, pa time i mjesta gdje se potiče ljudski potencijal.  Zato su oni sredsto za blagostanje i promicatelji promjena. Zbog toga zahtijevaju posebno brigu cijeloga društva.

2. Globalni razvoj
          Budući da napredak ZiR-a danas čini osnovu progresa za svako društvo (prije svega za njegovu ekonomiju), svako napredno društvo rabi posebne mjere  radi napretka ZiR-a. Na primjer, ekonomski prosperitet SAD-a, najrazvijenije zemlje svijeta, osniva se na efikasnoj primjeni vlastitih i tuđih potencijala ZiR-a. Rezultat je toga da je Kongres SAD-a, ujesen 1998., donio deklaraciju „Otkrivanje naše budućnosti“   („Unlockin our Future“ u kojoj e podržava povećano federalno financiranje ZiR-a, posebno fundamentalnih istraživanja (1). Među drugim stvarima, u Deklaraciji se navodi: „Od početka industrijske revolucije ekonomije su se u svijetu poboljšavale zbog stalnih tehnoloških inovacija koje su proizašle iz novih  znanja i njihove primjene. Amerika je bila posebno uspješna u primjeni rezultata svojeg ZiR-a i nastavit će ulagati u njega kako bi i dalje prednjačila pred svojim ekonomskim takmacima u svijetu.“ Nadalje: „SAD moraju održati i poboljšati svoju vodeću ulogu u znanosti i tehnologiji radi unapređivanja razumijevanja svemira i svega od čega se sastoji, tako da može poboljšati živote, zdravlje i slobodu ljudi. Stalno poticanje znanstvenih aktivnosti glavna je poluga za postizanje te vizije“.
          Deklaracija je instruktivna jer je najviše državno zakonodavno tijelo sastavilo dokument naglašavajući prioritet znanstvenog razvoja. Kongres je smatrao ključnim pribavljanje novčane potpore za sve znanstvene discipline, istodobno ograničavajući svoju vlastitu ulogu na dobavljanje novca za znanstvena istraživanja i odričući se prava da novac raspoređuje. Država smatra nužnim prilagoditi sav obrazovni sustav radi optimalnoga razvoja znanosti: traži zamišljanje skolskih programa koji će povećati znatiželju i inovativnost studenata. Ukratko: znanost postaje nacionalni prioritet za SAD.
          Zemlje Europske Unije (EU) također povećavaju državna ulaganja u znanost, uključujući i discipline koje nemaju „privatna“ ulaganja (2). Čak i male zemlje kao Austrija, Belgija, Danska i Finska, ali i one ne posebno bogate kao Indija i Irska, ulažu znatna sredstva u ZiR. Premda, zbog skupoće znanstvenih aktivnosti i ograničenja ljudskih potencijala, one ne mogu osigurati jednake uvjete za sva područja ZiR-a.
          U Budimpešti je (1999), na Svjetskoj konferenciji o znanosti, jednoglasno prihvaćena „Deklaracija o znanosti i primjeni znanstvenih otkrića“ (3). U njoj se traži zaključivanje novoga društvenog ugovora o primjeni znanosti i znanja za mir, razvoj i napredak. Zaključak je da znanost zahtijeva stalnu potporu društva, ali znanstvenici moraju uzvratiti svojom etičkom i društvenom odgovornošću. Pored toga, u Deklaraciji stoji da nije uloga znanosti da nameće politička rješenja.

3. ZiR u Hrvatskoj
          Premda sustavnu i potanku analiza stanja ZiR-a u Hrvatskoj tek treba napraviti (vidjeti 4), lako je zaključiti, i bez nje, da ZiR stagnira od 1991, što samo po sebi znači da nazaduje. Glavni su razlozi za to stanje: gotovo potpun manjak shvaćanja važnosti ZiR-a i njegovih mogućnosti za razvoj cijeloga društva. Zbog toga su znanstvenici i inženjeri bili stalno marginalizirani, pa je sustav ZiR-a loše funkcionirao, osim u rijetkim iznimkama u kojima je dobro djelovao usprkos stanju u kojem je bio. Hrvatska nije imala i dalje nema koherentnu znanstvenu politiku i na samome je dnu po ulaganju u znanost u  Europi. Kriteriji za ocjenjivanje ZiR dijelom su potpuno neprispodobivi s onima u razvijenim zemljama.
          Stanje ZiR-a u Hrvatskoj opisano je u nedavnoj Deklaraciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (5): „Glavni je problem sa stanjem znanosti i Hrvatskoj da je još uvijek marginalizirana. Nije uspostavljena dinamična suradnja u trokutu znanost-vlada-javnost. Prvi je zadatak prevladavanje provincijalizma u znanosti u Hrvatskoj, privlačenje pozornosti na znanost, te povećavajući njezin utjecaj u javnim pitanjima“. I dalje:
          „Znanost postoji samo kao svjetska djelatnost i ne može biti ništa drugo. Kad se mi u Hrvatskoj bavimo znanosšću, dio smo svjetske znanosti, a ako nismo zapravo se uopće ne bavimo znanošću. Kad raspravljamo o važnosti znanosti za Hrvatsku, imamo na umu to svjetsko znanje, a ne samo veći ili manji doprinos naših znanstvenika svjetskom znanju. To znači da važnost znanosti  i znanstvenog obrazovanja za Hrvatsku, na prvome mjestu,  leži u činjenici da nam taj oblik obrazovanja omogućuje  da sudjeljujemo pri prihvaćanju svjetskih znanstvenih dostignuća. To nas osposobljava da „znamo što kupujemo“, modernizira nas obrazovni sustav i tako priprema naše nove generacije ne za jučerašnji nego za sutrašnji svijet.  Važan dio vrednota koje nam znanost donosi jesu njezini moralni i politički utjecaji. Vrijednost istine kao mjerilo ponašanja iskazuje se lakše posredstvom znanosti nego  moralnim propovijedanjem. Autoritet istine postignut znanošću isključuje, u konačnici, karizmatične autoritete vođa i ideologija, te time predstavlja znanost kao istaknutu demokratsku vrednotu.“
          Uz to, može se izdvojiti stnovite posebne probleme ZiR-a u Hrvatskoj:
1. Siromaštvo ZiR-a postaje kočnica znanstvenih istraživanja. Premda se podaci o ulaganju u ZiR u Hrvatskoj razlikuju od izvora do izvora, oni iz Ministarstva znanosti i tehnologije (ljubaznošću Dubravke Jurlina Alibegović, M SC, zamjenice Ministra) prikazani su u tablici 1.

Tablica 1. Udio (%) Ministarstva znanosti i tehnologije Hrvatske u BDP-u za razdoblje 1995-2000 (u zagradi je postotak namijenjen „znanstvenom istraživanju“)

1995        1996        1997        1998         1999         2000
_________________________________________________________________________
1,2          1,2           1,1           1,2            1,3           1,3
(31)         (30)          (30)         (30)            (29)          (26)

          Iz podataka se vidi da je samo 1/3 proračunskog novca bila namijenjena „znanstvenim istraživanjima“, znači oko 0,4% BDP-a. Istodobno je oko 57,5% do 65,3% toga novca bio namijenjen visokome školstvu. Preostalih je 10% bilo za Hrvatsku akademiju znanosti iumjetnosti, Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, Leksikografski zavod „M. Krleža“, CARNET, Institut za uvođenje informacijske tehnologije i Nacionalnu informatičku infrastrukturu. Nažalost, većina novca namijenjena „znanstvenom istraživanju“ i visokome školstvu trošila se za plaće. Zemlje EU-a ulažu oko 1,8 svoga BDP-a u ZiR, SAD ulaže 2,8% a Japan 2,9%. Još se mora uzeti u obzir da kriteriji ocjenjivanja u Hrvatskoj posve upitni, da je hrvatski BDP nekoliko puta manji nego u razvijenim zemljama, te da novac dijeli političko tijelo (Ministarstvo). Tomu moram dodati da je ulaganje u ZiR po svojoj naravi dugoročno, te da zanemarivanje ZiR-a ima dugoročne negativne učinke.
          Manjak ulaganja u ZiR u Hrvatskoj uzrokuje:  a) nemogućnost održavanja postojeće, već zastarjele, opreme i njezino obnavljanje; b) sve veći manjak znanstvene literature; c) uznemirujuću nisku razinu međunarodne suradnje, uključujući i prerijetke prigode za naše mlade znanstvenike da rade u uglednim svjetskim institucijama; d) odgađanje odluka o uvođenju postdiplomskih (posebno doktorskih) studija, koji su još uvijek na razini dvotjednih ili trotjednih kurseva.
2) Loše upravljanje ZiR-om i sveučilištima prepreka je intenzivnim znanstvenim istraživanjima. Hrvatska nema srednjoročnih ni dugoročnih planova za razvoj zemlje, niti za razvoj ZiR-a, te nekoherentna kratkoročna „znanstvena politika“ čini svako planiranje nemogućim. Desetljećima se ne primjenjuju međunarodni kriteriji za ocjenjivanje znanstvenika i inženjera, što čini jako dvojbenima sve službene brojke o mogućnostima i stanju pojedinih znanstvenih disciplina u Hrvatskoj. Zbog malenog ukupnog broja znanstvenika i inženjera u Hrvatskoj, nemoguće je obaviti objektivno recenziranje projekata i dostignuća ZiR-a na osnovi samo domaćih recenzija.
          Pored toga, političke su intervencije u znanstvene institucije nanjele veliku štetu zbog: a) pogrešne personalne politike; b) mnogih pogrešnih ulaganja; c) administrativnog i novčanog kršenje ustavom zagarantirane autonomije sveučilišta i institucija ZiR-a; d) slabljenje znanstvenih institucija i gubitak njihove povezanosti sa sveučilištem; e) politički motivirano financiranje institucija; f) politički motivirana raspodjela novca (Ministarstvo znanosti i tehnologije).
          To su neki od glavnih razloga zašto znanstvena dostignuća  u Hrvatskoj zaostaju u usporedbi sa svjetskim prosjekom. Podaci koje je prikupio Klaić (4) iz baze Instituta za znanstvene informacije u Philadelphiji svjedoče da:
-    prema službenim podacima, Hrvatska ima oko 0,17% svih znanstvenika u svijetu (realističniji je broj, po nekim našim istraživanjima, oko 008%),
-    njihov doprinos (objavljena djela) iznosi 0,08% (što je ½ službenoga broja znanstvenika,
-    samo oko 50% znanstvenika objavljuje u uglednijim međunarodnim publikacijama,
-    čak i kad objavljuju u takvim publikacijama, priskrbe manje (oko 30%) citata.

          Slično tomu, istraživanje na temelju neselektivne baze podataka Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, pokazalo je da i do 20% „znanstvenika“ nisu objavili niti jedan tekst od 1991. do 1996 (6).
          Jasno je da je krajnje vrijeme da se u ZiR u Hrvatskoj uvedu korjenite promjene: najprije, promjene odnosa Hrvatske vlade spram ZiR-a te znanstvenika i inženjera; a zatim i  promjenu odnosa znanstvenika i inženjera spram njihova posla.

4.  Kako popraviti sustav ZiR-a u Hrvatskoj
          Odavno se zna da postoji korelacija između razvoja ZiR-a i razvoja cijeloga društva. Zato je jasno da Hrvatska mora, kao preduvjet, svoga  progresa odrediti razvoj ZiR- kao svoj prioritet. Takva je politička odluka nužna ne samo zbog ekonomskoga rasta nego kao sredstvo za rješavanje nagomilanih društvenih problema. Dakle, nije samo pitanje materijalnoga obogaćivanja Hrvatske nego i ukupnog društvenog razvoja. U „Deklaraciji o znanosti i u primjeni znanja“ (vidjeti 7) stoji: „Danas su, više nego ikada, znanost i njezina primjena nezaobilazne za napredak. Vlada na svim razinama, a i privatni sektor, trebali bi pružati podršku za izgradnju prikladne i rasprostranjene znanstvene i tehnološke sposobnosti posredstvom prikladnog obrazovanja i znanstvenih programa kao nužan temelj za razuman ekonomski, društveni, kulturni i okolišni  razvoj. To je posebno hitno za zemlje u razvoju.“
          Pred očima nam je sustav ZiR-a koji bi omogućio i potaknuo kreativne potencijale u Hrvatskoj koji bi doprinjeli nova znanja u međunarodnim okvirima, bar u nekim granama znanosti i tehnologije (vidjeti 7). Istodobno bi pomagalo znanstvenike i inženjere da se osposobe ne samo za praćenje svih novih napredaka znanosti i tehnologije nego i za prenose i razumno primjenjuju u Hrvatskoj.
          Sada glavni cilj razvojne strategiije ZiR-a u Hrvatskoj mora biti: potpuna promjena načina na koji sustav djeluje. ZiR mora dobiti znatno važnije mjesto u društvu, treba sastaviti nove zakone o ZiR-u i visokom obrazovanju, treba uvesti međunarodni sustav vrijednosti, nužna je razumna autonomija uz odgovornost znanstvenika i inženjera, te treba više ulagati.
          Kao rezultat toga, ZiR bi postao potpuno sukladan s onima u razvijenim zemljama, dogodila bi se ključna promjena u ulozi znanja u svakodnevnome životu, a znanstvenici i inženjeri bi utjecali na sve aspekte društvenoga života. Ustanovio bi se obrazovsni sustav koji bi odgovarao tomu da se društvo nosi sa stalnim inovacijama u svijetu, i usmjeren na razvoj kreativnosti a ne pamćenja. Politički bi vođe pitali znanstvenike i inženjere za savjet pri svakoj važnoj odluci te bi time uloga znanstvenika i inženjera u društvu znatno porasla.

5. Pitanja bitna za uspjeh      
          Prvo je ključno pitanje ono političke volje da se ZiR u Hrvatskoj prihvati kao prioritet, ne samo na riječima. Iz toga se zatim izvodi politička volja i podrška za korjenite promjene u sustavu (vidjeti dalje!). Jedan bi od pokazatelja takve političke volje bio znatan porast  ulaganja proračunskoga novca. To je posebno važno jer gotovo sav novac za ZiR u Hrvatskoj dolazi iz proračuna. Teško je odrediti svotu neproračunskog novca za ZiR, ali je posve sigurno da nije velika. Nakon promjena uz pomoć proračunskog novca, bit će moguće stvoriti uvjete za zainteresirane ekonomske usanove  da počmu ulagati u primijenjena znanstvena istraživanja i eksperimentalni razvoj. Mogli bismo se nadati da će bar dio tih fondova biti uložen u fundamentalna istraživanja.
          Istodobno, jedini je način uvođenja reda u sustav i time osiguravanja razumnog ulaganja jest ustrajno primjenjivanje stvarnih kriterija za ocjenu svih faza procesa ZiR-a (od projekata do nagrada). Za to se nosioci korjenitih promjena u sustavu ZiR-a moraju osloniti na međunarodno ugledne znanstvenike i inženjere. Samo će oni moći uspostaviti i održavati visoke standarde pri djelovanju sustava. Željena se promjena može jednostavno opisati kao poticanje najkreativnijih znanstvenika i inženjera umjesto zadržavanja nekreativnih i neproduktivnih.
          Jedina je trenutna snaga u sutavu ZiR-a u Hrvatskoj stanovit broj međunarodno priznatih znanstvenika koji znaju kako bi sustav trebao funkcionirati. Teško je sada doznati njihov točan broj, ali je sigurno da je znatno manji od službenih podataka (prema nekim procjenama manji od 2000). Oni predstavljaju najveću vrijednost ne samo zbog svojih postignuća nego i zbog njihovih međunarodnih veza te njihove sposobnosti da obrazuju mlade znanstvenike. Uz njih, mi možemo ozbiljno računati na naše znanstvenike u svijetu (nekoliko stotina). Osim toga, za zemlju kao što je Hrvatska trebalo bi računati na savjetodavna tijela međunarodnih eksperata.
          Glavna je slabost sustava ZiR-a u Hrvatskoj u činjenici da taj ne funkcionira na  istim
osnovama kao sustavi u razvijenim zemljama. U tim je zemljama sustav pretežno samoregulativan. To se može vidjeti po tomu da SAD, znanstveno najnaprednija zemlja na svijetu, nema zakona o znanosti niti resorno ministarstvo. Sustav se temelji na javnoj podršci, na autonomiji ZiR-a, na slobodi znanstvenika i inženjera te njihovoj odgovornosti i etici. Osnovna pravila, premda nisu zapisana u zakonu, samorazumljiva su i prihvaćena. U Hrvatskoj nema takvih pravila, a umjesto njih su loše napisani zakoni. Sustav ocjenjivanja je podložan osobnim interesima i političkom pritisku. Nema koherentne znanstvene politike koja bi mogla usmjeravati sustav prema stanovitim ciljevima, koji i nisu jasni. Na primjer, Nacionalni program znanstvenih istraživanja čini popis želja koji se mijenja pod pritiskom pojedinaca i manjih skupina. Takvo se „funkcioniranje“ odvija uz dvojbene kriterije ocjenjivanja i neprihvatljivo slabo financiranje. Povremeni pojedinačni uspjesi događaju se usprkos tomu a ne kao posljedica svjesnih nastojanja.
          U idealnim bi okolnostima Hrvatska prihvatila međunarodna pravila za svoj sustav ZiR-a. Poticale bi se i razvijale manje skupine znanstvenika u onim područjima u kojima već postoje znanstvenici i inženjeri s međunarodnim ugledom. Oni bi sudjelovali pri stvaranju novih znanja na međunarodnoj razini. Uz to bi mogli odgajati nove generacije znanstvenika i inženjera. Pored toga bi Hrvatska morala svjesno podržavati pojedince ili manje skupine u najpropulzivnijim granama znanosti s namjerom da slijede novosti u svijetu i prenose novo znanje, s razumijevanjem i kritičkim procjenama. Zbog svoje veličine te ljudskih i ekonomskih potencijala, taj  će  „receptivni“ segment znanosti  uvijek biti relativno velik jer će većina novoga znanja biti „uvezena“ a tek manji dio će biti „izvezen“.
          Najveća je opasnost za ZiR u Hrvatskoj da se održava sadašnje stanje. U tome slučaju Hrvatska ne bi mogla računati na konkurentno sudjelovanje u stvaranju novoga znanja, ali niti u razumnom prihvaćanju novoga znanja iz svijeta. To bi ostavilo zemlju bez glavnih poluga napretka društva kao i njezinog aktivnog sudjelovanja u globalnom društvu.

Nužne promjene
          Predložene promjene i svome se najvećem dijelu osnivaju na već objavljenim dokumentima (vidjeti 7). One se mogu svrstati u tri skupine: a) zakonodavne, b) financijske, c) organizacijske. Da bi bile djelotvorne, te promjene treba izvesti istodobno i tako da djeluju u sinergiji.

6.1. Zakonodavni okviri
          Ustav RH jamči slobodu znanstvenoga, kulturnoga i umjetničkog stvaralaštva (članak 68.). Da bi mogli ispunjavati to pravo, nužno je slobodno djelovanje znanstvenih, kulturnih i umjetničkih ustanova. Zato bi trebalo doniijeti novi zakon o znanstvenim istraživanjima. Jednako tako Ustav jamči autonomiju sveučilišta (članak 67.). Zbog toga je Zakon o ustanovama visokoga obrazovanja nužno prilagoditi da bi se osigurala autonomija sveučilišta i akademsko samoupravljanje.
          Obrazovanje, od predškolskog do postdiplomskog i do cjeloživotnog, čini cjelinu. Zato cijeli obrazovni sustav valja objediniti, ako ne jednim ministarstvom, što je slučaj u većini razvijenih zemalja, tada bar jednim koordinacijskim tijelom na razini vlade.
          Nužne su i korjenite promjene u Ministarstvu znanosti i tehnologije. Donošenje odluka Ministarstva znanosti i tehnologije znatno je smanjeno kad se postigne stvarna autonomija znanstvenih institucija i sveučilišta. Tada bi Ministarstvo predstavljalo posebne interese institucija ZiR-a  i visokog obrazovanja u vladi i društvu. Trebalo bi nadgledati legitimnost njihova rada; poticati i unapređivati njihov razvoj; posebno kvalitetu i efikasnost; poticati i podržavati međunarodnu suradnju; brinuti se i njihovoj dobrobiti i za njihove financije u ime države.

6.2  Financiijski aspekti
          Autonomija i samoupravljanje ovise o materijalnim preduvjetima. Zbog toga se, dio BND-a koji se usmjerava za ZiR i visoko obrazovanje, treba odmah i bitno povećati. Način na koji se rabi novac treba racionalizirati i učiniti transparentnim. Od 1991. Hrvatska se razvijala znatno sporije od članica EU-a. Trebalo bi pokušati ispraviti to stanje što je prije moguće povećavanjem svota uloženog novca. Trebalo bi uvesti prikladne mjere kojima bi se poticalo ekonomske organizacije da ulažu u ZiR i obrazovanje, da bi se postigla i održala kompetitivnost u međunarodnim tržištima time što bi se poticalo poduzeća da ulažu u ZiR i edukaciju. Ona moraju biti autonomna, bez političkoga pritiska pri ulaganju novaca.

6.3   Organizacija
          Znanost i razvoj su kreativne djelatnosti sa nepredvidivim rezultatima i napreduju najbolje kad znanstvenici i inženjeri imaju slobodu djelovanja. Ključno je imati autonomiju djelovanja, što je osnova odgovornosti znanstvenika i inženjera za njihov rad i poticanje kreativnosti. Autonomija znanstvenih institucija i sveučilišta, međutim, ne uključuje nekotroliranu arbitrarnost;  djelovanje ZiR-a i sveučilišta određuju globalni razvoj i strateški interesi njihovih vlasnika – u Europi je to obično država. U tome smislu autonomiju valja gledati kao pravo da se slobodno uređuju unutrašnji odnosi u institutima i sveučilištima, u objektivnim okolnostima, ali i kao način da se kreativno prevladaju a ne izbjegavaju te okolnosti.
          Visoko je obrazovanje nedjeljivo od ZiR-a; znanstvena je sastavnica prava osnova kurikula visokoga obrazovanja. Znanstveni bi instituti, ili bar njihovi dijelovi ili članovi, trebali bi igrati važnu ulogu u visokome obrazovanju. Hrvatska je malena i nije dovoljno bogata  da bi mogla dozvoliti da zanemari njezine ljudske potencijale za obrazovanje studenata. Stalna i sustavna briga, u sljedećem desetljeću, trebala bi obuhvatiti i mlade znanstvenike na sveučilištima. Istodobno, trebalo bi nastojati osigurati obrazovanje mladih znanstvenika u uglednim institucijama diljem svijeta. Nužno je obnoviti osoblje hrvatskih sveučilišta,  znanstvenih i istraživačkih institucija  i modernizirati ih tematski. Sadašnji je način školovanja neučinkovit i skup te ga treba mijenjati. Glavni bi zadatak sveučilišta trebao biti obrazovanje studenata za ZiR i poslove budućnosti. Zato bi posebnu pozornost trebalo posvetiti postdiplomskim studijima. Trebalo bi ih pažljivo pripremiti, učiniti fleeksibilnim i kombinirati sa mentorstvom i stalnim sudjelovanjem studenata.
          Treba stvoriti poticajne radne uvjete za znanstvenike i inženjere. Osigurati dovoljno novca za rad znanstvenika i inženjera, tako da za materijalne troškove ne preostane samo 20% uloženog novca. Plaće bi morale osigurati decentnu i sigurnu egzistenciju znanstvenika i inženjera, što će im omogućiti da se posvete svome kreativnome poslu. Anti-intelektualna atmosfera i stalne političke intervencije u logiku ZiR-a mogu oštetiti i ozbiljno obeshrabriti znanstvenu kreativnost.
          S obzirom na znanstvene institucije  u Hrvatskoj i nužno ograničena sredstva malene zemlje, posebnu bi pozornost trebalo posvetiti „centrima izvrsnosti“.  U njima bi vrhunski znanstvenici, kao povremeni gosti, susretali stalno nove skupine talentiranih mladih istraživača i radili s njima, dok bi stalno zaposlenih trebalo biti  najmanji potreban broj. Ti bi centri trebali obavljati ZiR za sve zainteresirane, uključujući mala i srednja poduzeća. Centri izvrsnosti trebali bi biti izvori novih ideja i osnova novih mogućnosti i ujedno pokazatelj da društvo brine o ZiR-u. Oni bi mogli biti prikladno mjesto za organiziranje skupina za strateške analize („think tank“).
          Preporuča se da društvene znanosti i humanistika imaju svoje institucije. To mogu biti regionalni/internacionalni centri za napredne studije („Institute for advanced studies“), ili javni istraživački i edukacijski centri kao što su College de France, Maison des sciences de l'homme. Pri realiziranju takve zamisli mogla bi se tražiti suradnja spomenutih institucija, ali i drugih. U takvoj bi instituciji trebala postojati mogućnost mentorskog rada s najtalentiranijim studentima. Institucije bi mogle biti i virtualne, tj. sastojati se od postojećih jezgara uglednih eksperata što bi omogućili efikasno funkcioniranje.
          Znanstvenici inženjeri su vjerojatno najkvalificiraniji da se suoče s složenim pitanjima modernog društva. Da bi mogli prihvatiti takve izazove, znanstvenici i nženjeri u Hrvatskoj trebali bi prevladati svoja disciplinarna ograničenja i početi razmišljati multi-disciplinarno i interdiscliplinarno. Suradnja između znanstvenika i inženjera na području prava, ekonomije, političkih znanosti, sociologije, filozofije, historije, ili prirodnih znanosti i humistike u različitim kombinacijama djeluje u razvijenim zemljama već neko vrijeme.
          Javni bi znanstveni instituti trebali moći uključiti centre izvrsnosti i postati mjesta za razvoj multi-disciplinarnih i inter-disciplinarnih znanstvenih programa. Oni bi trebali i pomoći primijeniti znanstvena dostignuća. posebno u području ekonomije i društvenih odnosa. ZiR kao razvojni činilac ne zahtijeva mega-institucije  niti previše novca jer se isti cilj može postići posredstvom „virtualnih institucija“. Oni mogu angažirati eksperte privremeno, za specifične projekte, da se pronađu prikladna rješenja.
          Odvijanje ZiR-a i edukacije  treba nadzirati i stalno ocjenjivati. To treba raditi stanoviti „virtualni institut“, ustanovljen na osnovi multidisciplinarnim projektima za kritičko vrednovanje započetih promjena.
          U poticanje znanosti treba uključiti i znanstvene publikacije: tradicionalne i elektroničke knjige i specijalizirane periodične znanstvene publikacije. Osim toga, znanstveno istraživanje i svaki način podučavanja traži prikladnu  prostore i opremu: prikladne knjižnice, didaktičku i laboratorijsku opremu, posebno onu za informacije i elektroničko komuniciranje. Takva oprema u Hrvatskoj treba velika i hitna ulaganja jer treba biti dopunjena i potpuno obnovljena u sljedećih 5-6 gdoina, a treba osigurati i potrebno održavanje.
          Budući da je ZiR globalan, intenzivna je međunarodna suradnja preduvjet za njegov optimalni razvoj. Zato međunarodna znanstvena i sveučilišna suradnja zavređuje najviši prioritet. Bilo bi korisno osloniti se i na Hrvate koji rade u svjetskim znanstvenim institutima. Radi globalnoga usklađivanja ZiR i sveučilišta treba remodelirati sukladno standardima EU-a i vrednovani prema kriterijima EU-a. U tom smjeru posebno bismo trebali uzeti u obzir standarde i rezolucije o visokome obrazovanju (Magna Charta Universitatum, Bologna 1999; Declaratio de Sorbonne, Pariz, 1998; The Bologna Declaration, 1999, European Credit transfer System) i ZiR-u. Hrvatska nema privatnih sveučilišta, niti privatnih znanstenih instituta. Nužno je promijeniti tu politiku, ali i aktivno poticati njihovo osnivanja i podržavati kao oblik međunarodne suradnje.
          Posebnu pozornost treba posvetiti multi-disciplinarnim i trans-disciplinarnim znanstvenim projektima, da bismo bili efikasniji pri rješavanju kompleksnih društvenih problema. Treba postići sporazum između Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sveučilišta i instituta s ekonomijom radi postizanja koordinaranoga i ubrzanoga razvoja Hrvatske. Treba osnivati stalna tijela ili ad hoc tijela za posebne potrebe u vezi  s tim ciljem. Posebna se pozornost mora posvetiti sustavnoj edukaciji mladih znanstvenika. Njih treba slati u ugledne svjetske centre u kojima se rade vrhunska i aktualna znanstvena istraživanja. Kod kuće im moraju biti mentori najugledniji znanstvenici/inženjeri.
          Država i znanstvena tijela moraju uzeti u obzir Framework programe 5 i 6 EU-a (vidjeti 2). Hrvatska bi u njima morala naći svoje mjesto, nakon što prilagodi svoj sustav ZiR-a standardima EU-a. Mora sudjelovati i u osnivanju znanstvenih centara za primjenu informacijskih i komunikaciijskih tehnologija u edukaciji pod patronatom UNESCO-a.
          Jako je važno podržavati intenzivno populariziranje ZiR-a, njegovih postignuća i važnosti za ukupan razvoj Hrvatske. Javni mediji, posebno televizija moraju dati više prostora ZiR-u, njegovome utjecaju na razvoj društva i njegov napredak. Uz to bi trebalo osnovati Jedinicu za znanstvenu politiku za stalno i sustavno razmatranje znanstvene politike i nadziranja funkcioniranja ZiR-a. Ta bi jedinica najbolje pristajala kao organizacijka jedinica na Sveučilištu u Zagrebu i/ili u Hrvatskoj akademiji znanosti iumjetnosti. Mogla bi djelovati i kao virtualna jedinica.

7. Uloge i odgovornosti
          Nakon što bi Sabor odlučio o prioritetu ZiR-a za razvoj Hrvatske, trebalo bi prihvatiti nove zakone o ZiR-u i visokome školstvu. Kao i započeti reforme u obrazovnome sustavu.
          Trebalo bi odmah uspostaviti Nacionalno znanstveno vijeće (NZV), koje bi činili po dva/dvije/dvoje najuglednijih znanstvenika iz svakoga područja znanosti, sukladno prihvaćenoj klasifikaciji znanstvenih područja koju je pripremilo Ministarstvo znanosti i tehnologije RH (znači 12 članova). Vijeće bi trebalo dobiti prikladne ovlasti radi reforme sustava ZiR-a, da bi ga učinilo sukladnim s onim u razvijenim zemljama, od zakonodavstva do ulaganja novca. NZV trebalo bi biti neovisno o političkim strankama. Njegove bi članove potvrđivao Sabor RH, ali bi ih morali predlagati najugledniji znanstvenici i inženjeri (primjerice međunarodne „Search Committee“ od ekperata iz Academia Europea).
          Nakon toga bi trebalo započeti promjene. Odnosna ministarstva moraju imati ovlasti u tim stvarima. Ministarstva bi trebala izvještavati Sabor svakih šest mjeseci o promjenama koje su nastale u  obrazovanju i ZiR-u. NZV i slično tijelo za visoko obrazovanje trebalo bi izvještavati Sabor o stanju stvari u sustavu kojeg uređuju. Vlada i Sabor morali odmah reagirati na njihove potrebe. Sustav stalnoga i polugodišnjeg izvještavanja trebao bi trajati u prvih pet godina nakon početka uvođenja novih zakona. Kasnije bi se izvještavanje moglo svesti na jednom godišnje.
          Vlada i Sabor moraju dobivati relevantna informacije od ministarstava, NZV-a i sličnoga vijeća za visoko obrazovanje. Ta tijela moraju imati potrebno znanje i iskustvo radi uvođenja reformi u ZiR i obrazovanje i mogu se oslanjati na relevantne ekspertne skupine. Te skupine se mogu sastojati od hrvatskih i/ili svjetskih eksperata.
          Hrvatska mora djelovati u suglasju s dokumentima EU-a. Posebno je važan za budućnost 6. okvirni program po kojem cijela Europa postaje jedinstveno znanstveno područje (6). Sudjelovanje u tome programu zahtijevat će primjenu standarda potpuno usklađenih s onima EU-a. Uz to, nužno je prilagoditi se prioritetima u tome programu a odnose se na prirodne, tehničke, biotehničke i medicinske znanosti. Društvene znanosti i humanistika  moći će odabrati svoje nacionalne prioritete, ali će u tomu morati primijeniti iste standarde kao i članice EU-a.
          Da bi se aktivno sudjelovalo, važno je kretivno doprinijeti realizaciji projekta unutar  okvirnog programa.  Sudjelovanje mora imati punu podršku vlasti, posredstvom Ministarstva znanosti i tehnologije i odluka Sabora. Takvo opredjeljenje treba podržati i potrebnim proračunskim novcem, uz propise koji potiču donacije za ZiR. Isto tako treba ukinuti carinu i poreze na opremu za ZiR.

8. Odnosi znanosti i tehnologije
          Tehnologija je zajednički naziv za oblikovanje alata, opreme i procedura radi povećanja razumijevanja i nadzora okoliša. Općenito, fundamentalna znanstvena istraživanjaa stvaraju novo znanje. Mogućnost da se to znanje primijeni testira se primijenjenim istraživanjima. Pošto se primjenjivost potvrdi, razvijaju se postupci koji će dati nove tehnološke rezultate. To je najčešći i logični slijed koji vodi do novih tehnoloških disciplina i nastanka većine novih tehnologija. Dakle, u pravilu ZiR čini osnovu novih tehnologija i tako postaje važna poluga industrijskoga i ukupnoga ekonomskom razvoja.
          Industrijske tehnološke discipline jako ovise o prirodnim znanostima. Te discipline, uz njihovo specifično znanje, rabe znanje i metode da bi postigle svoje ciljeve – inovaciju poznatih i otkriće novih rješenja.
          Sve je uobičajenija dvostruka sprega između sustava ZiR-a i širenja tehnoloških postignuća. Zbog toga sve su zemlje suočene s potrebom da vode računa o razvoju znanstvenih i tehnoloških infrastruktura i potrebnih ljudskih potencijala i to kao prvi prioritet. Državne institucije i privatni vlasnici morali bi potpomagati suradnju između sveučilišta i industrija da bi poticale inovacije, povećale profitabilnost ZiR-a i postigle dobrobit za sve sudionike. Ta bi se suradnja između sveučilišta  i industrija  trebala podržavati radi: pomoći obrazovanju znanstvenika i uvesti cjeloživotno dodatno obrazovanje; razviti razumijevanje za potrebe industrije i svijest industrija o potrebi stalnog obrazovanja eksperata. Državne institucije moraju primjenjivati rješenja koja potiču inovacije kao dio znanstvene i tehnološke politike. Rješenja mogu uključivati suradne istraživačke centre i mreže, tehnološke inkubatora i znanstvene parkove, te osnivanje savjetodavnih tijela za malene i srednje poduzetnike.
          Treba poduzeti posebne političke mjere i treba osnivati nacionalne inovativne sustave da bi se uspostavila veza između znanosti i tehnologije. Dok se to radi, trebaa voditi računa o globalnim ekonomskim i tehnološkim kretanjima. Radi ubrzanja prijenosa tehnologije koji bi ubrzao industrijski i ekonomski razvoj, i razvoj cijeloga društva, valja poticati razmjenu eksperata između sveučilišta i industrije kao i različitih zemalja. Treba poticati tehnološko cjeloživotno obrazovanje sa svim mjerama državne politike, čemu moraju doprinijeti nacionalni institucije visokoga obrazovanja i intenzivna međunarodna suradnja.
          Svako djelovanje u svome okviru mora planirati poticajne mjere za razvoj posebnih tehnoloških potreba suglasnih sa postavljenim ciljevima. Osim toga svaka zemlja treba uvesti posebne mjere u svojoj znanstvenoj i tehnološkoj politici radi postizanja tehnoloških ciljeva.
          U ovome trenutku može se samo dodati da, kad se razmišlja o razvoju posebnih tehnologija, treba biti siguran da one ne oštećuju okoliš. Zato je bitna stalna veza između posebnih tehnoloških potreba i najnovijih znanstvenih spoznaja.

9. Sažetak
          Puno je podataka o tomu da ZiR u Hrvatskojo stagnira i zaostaje, da sustav ne funkcionira dobro te da nije usklađen sa sustavvima u zemljama EU-a. Zbog toga su nužne korjenite promjene: zakonodavne, organizacijske i financijske. Njihova je uloga najprije da osiguraju funkcioniranje sustava ZiR-a suglasno s onima u zemljama EU-a. Kad jednom sustav započne funkcionirati sukladno tim standardima, treba ga dalje usmjeravati mjerama kratkoročne i srednjoročne znanstvene politike. Mjere politike trebale bi omogućiti najkreativnijim znanstvenicima i inženjerima u Hrvatskoj, u stanovitim granama ZiR-a, da sudjeljuju pri stvaranju novoga znanja na međunarodnoj razini. Istodobno bi trebalo pomoći znanstvenicima/inženjerima u Hrvatskoj da kreativno primijene rezultate međunarodnoga ZiR-a.
          Da bi se provela reforma, Hrvatska mora angažirati njezine najbolje znanstvenike i inženjere i tražiti pomoć njihovih kolega iz inozemstva.

Literatura:
1. Unlocking our Future. Toward a new National Science Policy (A report to Congress by the House Committee on Science), September 24, 1998.
2. Towards a European Research Area, Commission of the European Communities (COM 2000; 6 final), Brussels, January 18, 2000.
3. World Conference on Science: Science for the Twenty-first Century.- A New Commitment. Deklaration on Science and the use of Scientific Knowledge, Budapest, 1999.
4. Klaić B. Analysis of scientific productivity in Croatia according to the Science Citation Index, the Social Science Citation Index and Arts and Humanities Citation Index for the 1980-1995 period, Croatian Medical Journal 38:88, 1997.
5. Deklaracija o znanju – Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2004.
6. Jovičić A i drugi, Doktori znanosti u Hrvatskoj: njihova proizvodnost od 1991. do 1996. I Neproizvodni znanstvenici, Društvena istraživanja, 42:513-527, 1999.
7. Silobrčić V i drugi,.Strategija razvoja znanosti u Hrvatskoj za 21. stoljeće.


          U prethodnome tekstu ima dosta podataka pa i dokumenata koji su zastarjeli. Kad bi se zastarjeli podaci i zamijenili suvremenijima, tvrdim, sve navedene osnovne postavke u njemu, nažalost mogu još vrijediti. Rado ću sve slične tekstove svrstati u kategoriju povijesti kad se u Hrvatskoj stanje u ZiR-u korijenito promijeni. Do tada, neka nas podsjećaju na činjenicu da je svo ovo vrijeme (nekoliko desetljeća) bilo relevantnih dokumenata nužnih za razumnu promjenu stanja, ili bar za ozbiljnu raspravu o tomu. A ništa se do sada nije dogodilo. Po naravi sam optimist, i dalje to ostajem, posebno kad se promijeni politička stranka na vlasti u Hrvatskoj. Moram priznati da moj optimizam sada podgrijavaju stanoviti potezi sadašnje Vlade (Kukuriku koalicija). Nadajmo se zajedno!
 



rifincom_banner_galerija


خرید vpn خرید کریو خرید کریو دانلود فیلم خارجی دانلود فیلم خرید vpn دانلود فیلم خرید vpn خرید vpn خرید کریو دانلود فیلم خرید فیلتر شکن vpn