Naslovnica O Imunološkom zavodu Zavod - konačno

Zavod - konačno PDF Ispis E-mail
Autor Vlatko Silobrčić   
Utorak, 04 Kolovoz 2015 10:11

 

EPILOG

Napokon je danas (30. srpnja 2015.) Vlada RH, nakon 20-tak godina oklijevanja svih dosadašnjih Vlada, donjela odluku o Imunološkom zavodu d.d. – vratila ga je među javne ustanove. Među ustanove na državnom proračunu. Kratkoročno to može biti dobro jer je tako Zavod spašen od zatvaranja. Ostaje i dalje nejasno zašto je trebalo toliko vremena i muke da se takva, ili drugačija ali jasna odluka donese. Toliko o brizi RH o nekim važnim ustanovama u Državi. Ovdje mi se nameće misao da je srećom i/ili stjecajem okolnosti Zavod izbjegao da bude uključen u privatizacijski kriminal.

Kao što sam rekao, ovom je odlukom Zavod  kratkoročno„spašen“. U tome je dobro i to što je očigledno ipak netko shvatio da ustanova te tradicije i značenje (i ne samo nacionalnog!) ne bi smjela propasti. To je dobar početak razmišljanja, premda dva desetljeća prekasno. Nije teško zaključiti tko bi mogao biti odgovoran što se nije ni odlučivalo ni poduzimalo ono što je bilo na stolu, pripremljeno za moguća rješenja. Kritično je vrijeme bilo u 1990-tim godinama. Neka to ostane na savjesti tadašnjih političara na relevantnim položajima, kao i nekolicini u Zavodu koji su namjerno ili iz neznanja radili protiv njegovih interesa.

Važnije je za Zavod i za Hrvatsku da se vidi kakva bi mogla biti dugoročna sudbina Zavoda.

Iz prethodnih tekstova ovoga niza mojih napisa, neće biti teško zaključiti da Zavod vapi za hitnim investicijama u obnovu svoje proizvodne tehnologije i  prostora.  Trebat će Zavodu i inovacije da bi pratio svjetska zbivanja na području vakcinologije. Ne znam hoće li vodstvo Zavoda koje će sada doći političkim kadroviranjem (može li drugačije u Hrvatskoj!?) dovoljno razumjeti u kakvu granu poslovanja se upušta. Jedan je od angažiranih aktera iz prošlosti u svojoj „velikoj mudrosti“ uspio izgovoriti  da Zavod „nije tvornica cipela“. Da to je točno, ali se ja pitam je li taj gospodin znao što Zavod jest.  Hoću reći da je stvarno razumijevanje djelatnosti kojima se Zavod bavio i  bavi nužno imati i posebna znanja i, ako je moguće, i stanovita iskustva u toj zahtjevnoj grani  djelatnosti. Nisam siguran da su trenutni donosioci odluka toga potpuno svjesni.

Zbog ove posljednje rečenice,  iznimno je teško predvidjeti što i kako će se dalje odvijati sudbina Zavoda. Mislim da se može pretpostaviti da će, kao i u drugim sličnim situacijama, gotovo sve ovisiti o ljudima koji će o tome odlučivati. Zato mi se čini presudno posebnu pozornost posvetiti izboru ljudi na ključnim položajima.  Da se mene pita, tražio bih najbolje stručnjake, ne nužno samo u Hrvatskoj. Treba li uopće reći da u tome izboru politička pripadnost  ne smije nikako biti odlučujuća. Pri tako važnim traženjima pravih osoba za tako zahtjevne položaje, moj pristup bi bio osnivanje malog (3-5 osoba)  odbora tražitelja (engl. Search Committee).  Taj bi odbor aktivno tražio moguće  kandidate/kandidatkinje. Država bi, uz dobro sročene ugovore s izabranima, mogla dobiti najspremnije ljude da preuzmu svu odgovornost za brzo i racionalno donošenje odluka o tome kako pribaviti i uložiti potreban novac. Ovdje ću odmah reći da svota o kojoj se u javnosti govori  (100 milijuna kuna) sigurno neće biti dostatna. Ni protok vremena Zavodu ne ide u prilog; previše ga se potratilo.

Svako dodatno predviđanje mogućih putova i ishoda,  bar što se mene tiče, išlo bi u domenu dvojbene futurologije. Futurologije koja je još dvojbenija u ovim našim prostorima jer društvo jednostavno nije tako dobro uređeno da bi se potezi mogli predvidjeti. Zato ću ovdje stati, i samo reći da bih bio jako sretan kad bi se Imunološki zavod, u kojem god vlasništvu, vratio na pozicije svoje stare slave.

 



rifincom_banner_galerija


خرید vpn خرید کریو خرید کریو دانلود فیلم خارجی دانلود فیلم خرید vpn دانلود فیلم خرید vpn خرید vpn خرید کریو دانلود فیلم خرید فیلتر شکن vpn