Vladari su često za ugovorenu svotu novca davali poduzetnicima pravo da umjesto njih ubiru poreze. Priča je u osnovi bila vrlo jednostavna. Procjenio bi se porezni kapacitet poreznih obveznika, odredili troškovi ubiranja i veličinu diskonta (kamatnu stopu). Tako se je utvrdila procjenjena vrijednost poreznih prihoda koju je vladar mogao ubrati. Međutim, kako je rastrošnost vladara bila bezgranična to se je vladarima žurilo da se što prije domognu prihoda kako bi mogli nastaviti bančiti pa je cijena ustupanja bila znatno niža od procjenjene. Dobitnici u cjeloj priči su bili poduzetnici koji su potom nesmiljeno oporezivali porezne obveznike. Gubitnici su bili porezni obveznici i vladar koji je ispod cijene ustupio pravo prikupljanja poreza. Neki porezni teoretičari smatraju da je upravo samovolja vladara u prikupljanju poreza rezultirala poznatim Smithovim kanonima.

Tekst koji slijedi započeo sam pisati prije desetak godina. U vremenu sam ponešto mijenjao. Trenutno stanje u Lijepoj našoj kao i na našoj majčici Zemlji utjecalo je da se ponešto pojasni, skrati ili dopuni. Tako je i ovaj put. Zabrinjavajuće stanje u Lijepoj našoj kao i na globalnoj razini rezultirao je nešto crnijim bojama nego što je tekst bio „obojen“ prijašnjih godina. Na žalost, devetnaesto stoljeće u znaku liberalizma i kraj dvadesetog u znaku neoliberalizma ostavlja malo prostora optimizmu. Alijenacija kao riječ ne koristi se često među ekonomistima. Ovih blagdanskih dana problemi koje generira kapital odnos, uključivo otuđenja čovjeka od čovjeka, posebno djeluju zastrašujuće. Darvinizam koji je na djelu ne samo da je okrutan, on bi mogao, ako izostane razum što nije nezamislivo, postati poguban kako za ljudaku vrstu tako i za majku Zemlju. I onda kao iz vedra neba odstupa Benedikt XVI. a na njegovo mjesto dolazi nam Franjo I. koji navješta povratak Crkve svojim izravnim korjenima.