Naslovnica HAZU za kakav se zalažem Kako je mandat Upravi produžen

Kako je mandat Upravi produžen Ispis E-mail
Autor Vlatko Silobrčić   
Subota, 25 Prosinac 2010 00:00


Govorim o sadašnjoj Upravi (godina 2010.), kojoj je mandat, po važećem Statutu  trebao prestati krajem 2009. Čine ju: akademici Milan Moguš, predsjednik, akademkinja Alica Wertheimer-Baletić i akademik  Pavle Dešpalj potpredsjednici, akademik Slavko Cvetnić, glavni tajnik i Prof. dr. sc. Slobodan Kaštela, tajnik.

U Akademiji smo očekivali pripreme za nove izbore za Upravu u tijeku 2009. godine. Umjesto toga, negdje u veljači ove godine (2010.), iz javnih glasila, doznali smo da je Sabor odlučio promijeniti Zakon o Akademiji, u kojoj bi promjeni bio produžen mandat sadašnjoj Upravi na još jednu godinu (dakle, mandat bi trajao četiri umjesto tri godine). Naglasio sam da smo iz javnih glasila doznali za tu promjenu Zakona, a dodat ću i to da o toj promjeni u Akademiji javno nije bilo ni riječi, premda je svakome jasno da promjena Zakona  zahtijeva promjenu Statuta Akademije, a ta se (pretpostavljam!?) ne može provesti bez rasprave u Akademiji.

U Razredu za prirodne znanosti bili smo dobili prvu službenu obavijest  o tome na sjednici Razreda od 24. ožujka 2009. Na sutrašnjoj sjednici Predsjedništva Akademije ta je obavijest trebala biti među obavijestima Uprave.  U Zapisniku (3. sjednice Razreda od 24. ožujka 2009., točka 3.9.) vidi se koji je bio ishod rasprave i kakvo su zaduženje dobili naši predstavnici u Predsjedništvu. Navodim.

„Tajnik Razreda akademik Željko Kućan izvijestio je Razred da je na sutrašnjoj sjednici Predsjedništva na dnevnom redu pod obavijestima Uprave: Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o Hrvatskoj akademiji.
Članovima Razreda je poznato da je Akademijin Odbor za Statut utvrdio da je postojeći Statut u koliziji sa Zakonom što se tiče statusa članova suradnika. Akademijinim Zakonom čl. 18. precizirano je da su članovi akademije redoviti, počasni, dopisni i članovi suradnici i njihovo članstvo je doživotnno. U skladu s Zakonom, čl. 23sv. 2. Akademijina statuta, kojim se predviđa reizbor članova suradnika svakih 10 godina treba ispraviti (izostaviti). Taj prijedlog za izmjenu je krenuo u saborsku proceduru.
Uz taj priijedlog u saborskoj proceduri našao se i prijedlog o produženju mandata članovima Predsjedništva na četiri godine, a ta odluka o produženju mandata primijenila bi se i na članove Predsedništva čiji je mandat u tijeku.
O tom prijedlogu ni članovi Predsjedništva ni članovi Akademijin Odbora za Statut nisu zatraženi za mišljenje.
Nakon kraće rasprave članovi Razreda su (uz tri suzdržana glasa) zadužili tajnika Razreda, akademika Ž. Kućana i našega predstavnika u Predsjedništvu, akademika I. Gušića, da se u dnevni red Skupštine 2. travnja uvrsti rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o Akademiji, u skladu s čl. 40. Statuta.“

Ubrzo nakon tih sjednica Razreda i Predsjedništva bila je sazvana skupština Akademije za 2.travnja 2009. Pretpostavljajući da su kolege Gušić i Kućan obavili zadanu zadaću i zatražili dopunu dnevnoga reda skupštine raspravom o Promjeni Zakona o Akademiji, pripremio sam, po običaju, pisano izlaganje i bio spreman predati ga u zapisnik te skupštine. Izašao sam za govornicu i započeo govoriti. Nisam daleko došao jer me Predsjednik Moguš prekinuo rekavši da sam zakasnio s traženjm promjene dnevnoga reda, što je bila istina. Međutim, kao što sam rekao, pretpostavio sam da su naši predstavnici u Predsjedništvu obavili svoj zadatak, a za to nije trebalo ništa drugo nego tražiti da se ta točka uvrsti u dnevni red. Predsjedništvo nije, zapravo imalo što odlučivati. Trebalo je samo uvrstiti tu točku. Predsjednik Moguš je tvrdio, a i drugi su članovi Predsjedništva potvrdili, da to kolege Gušić i Kućan nisu od Predsjedništva tražili. Na to nisam imao što reći nego sam se vratio na svoje mjesto. Može se, bez obzira na to što je Predsjednik Moguš imao pravo reći da se dnevni red  ne može mijenjenati na skupštini, ipak postaviti pitanje je li imao pravo mene spriječiti da govorim. Ja mislim da nije.  Prikazat ću tekst koji sam bio započeo čitati.

tn_skupstina409

Taj tekst nisam uspio pročitati do kraja niti sam ga dao u zapisnik.  Međutim, budući da je postalo jasno da dvojica predstavnika Razreda za prirodne znanosti nisu obavila zadatak koji im je Razred povjerio, na sjednici Razreda od 21. travnja 2009. raspravljao sam o njihovoj odgovornosti za takav postupak. Na temelju toga sam napisao i kratak podnesak koji sam zatim priložio u Zapisnik. Moje traženje nije imalo nikakva odjeka.

tn_razred091

Na temelju dotadašnjeg razvoja događaja, pripremio sam, za sjednicu Razreda za prirodne znanosti u lipnju 2009., podnesak koji sam pročitao i zatražio da bude uvršten u zapisnik. Evo tog teksta.

tn_razred09

Poučen žalosnim iskustvom da se moje istupi na skupštinama Akademije samo djelomično ili nikako ne nađu u zapisnicima tih skupština, pažljivo sam pročitao zapisnik skupštine od 2. travnja 2009. godine, koji se nalazi u Ljetopisu Hrvatske Akademije za godinu 2009., knjiga 113., Zagreb, 2010., str 46. Da ne ponavljam već napisano, prikazat ću pismo koje sam pročitao na Skupštini (od 8. travnja 2010.) na kojoj se taj zapisnik trebao prihvatiti.

tn_skupstina10

Nakon što sam pročitao taj podnesak, Predsjednik Moguš je predložio da moj tekst, što sam i tražio, uđe u zapisnik. To je Skupština prihvatila. Zato sam se nemalo iznenadio kad sam „na ulici“ doznao da je na sjednici Predsjedništva nakon te skupštine opet bilo govora o mome govoru na Skupštini. Tražio sam zapisnik sjednice Predsjedništva  od 28. travnja 2010. i doista u njemu našao tekst u kojem stoji: „U vezi s primjedbom akademika Vlatka Silobrčića na sadržaj Zapisnika redovitog zasjedanja Skupštine Akademije održanog 2. travnja 2009., koji je objavljen u Ljetopisu Hrvatske akademije, knjiga 113, Zagreb, 2010, a koja se odnosila na tvrdnju da je iz njegove diskusije „ne slučajno“, u Zapisniku izostavljen navod kojom je točkom želio dopuniti dnevni red te skupštine, Uprava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izvršila je uvid u dio stenongrafskog zapisnika redovitog zasjedanja Skupštine od 2. travnja 2009. (str. 2-4) i stenografskog zapisnika od 8. travnja 2010 (str. 2-5).“

„Na temelju uvida u spomenute zapisnike proizlazi da akademik Vlatko Silobrčić, u svojoj diskusiji o promjeni dnevnog reda redovite skupštine od 2. travnja 2009., ni na jednom mjestu nije izrekao naziv i predmet točke dnevnog reda kojom bi promijenio ili dopunio predloženi dnevni red.
Slijedom stenografskog zapisnika sa skupštine održane 2. travnja 2009. evidentno je da akademik Vlatko Silobrčić u svome izlaganju na ovogodišnjem zasjedanju Skupštine od 8. travnja 2010 nije točno prenio svoje riječi izgovorene na zasjedanju od 2. travnja 2009. te da je neutemeljeno i netočno ustvrdio da se njegove „intervencije na skupštinama ili skraćuju ili dodaju u zapisnik a ne objavljuju, pa da zato traži dopunu Zapisnika s redovitog zasjedanja Skupštine Akademije od 2. travnja 2009. Na ovogodišnjem zasjedanju akademik Vlatko Silobrčić prvi je put definirao da je želio da se na zasjedanju održanom 2. travnja 200'. raspravlja „o promjeni Zakona o Akademiji.

Slijedom iznesenog, Predsjedništvo je utvrdilo da je u Zapisniku s redovitog zasjedanja Skupštine Hrvatske akademije održane 2. travnja 2009., koji je objavljen u Ljetopisu Hrvatske Akademije, knjiga 113., Zagreb, 2010., str. 46., vjerodostojno preneseno izlaganje akademika Vlatka Silobrčića na tome zasjedanju te da nema potrebe za izmjenu i dopunu toga zapisnika.“

Ukratko, V. Silobrčić je cijelu priču izmislio ili, još jednostavnije, on je lagao. Sve se to na Predsjedništvu dogodilo a da ja nisam bio pozvan na tu sjednicu, Pa stvari su jasne! što se tu ima razgovarati. „Roma locuta, causa finita“.Ne samo da mi se uskraćuje da govorim, nego me se još lijepo proglašava lašcem! Pa da vidimo što je bilo dalje.
Na sljedećoj sjednici Razreda za prirodne znanosti od 25. svibnja 2010. tražio sam da se u dnevni red uvrsti točka: „O Skupštini Akademije od 6. travnja ove godine“. Kad je točka došla na red, pročitao sam ovo pripremljeno izlaganje i dao ga u zapisnik te sjednice.

tn_skupstina510

tn_skupstina5102

Prije čitanja dao sam svakome članu Razreda njegovu kopiju toga izlaganja da može lakše pratiti što govorim. Pošto sam tekst pročitao nije bilo nikakve rasprave, ali je uvršten u zapisnik Sjednice. Kao što se vidi, rekao sam da ću isti tekst poslati svim članovima Predsjedništva Akademije  radi obavijesti. Tako sam i napravio. Predsjedništvo se do sada (mjesec srpanj 2010.) nije oglasilo.
U međuvremenu sam našao kopiju članka, koji su napisale A. Piteša i T. Rudež, u Jutarnjem listu, prikazujući događaje na Skupštini od 8. travnja 2010.

 

tn_jutaarnji

Ako se pažljivo pročita taj kraći članak, bit će jasno tko je „neutemeljeno i netočno“ pisao i govorio. Bit će Vam također jasno da se dokumenti (npr. stenogram) prikladno  „modificiraju“.

U Zapisniku sa sjednice Razreda za prirodne znanosti od 29. lipnja 2010., osvrnuo sam se na članak iz „Jutarnjeg lista“ (vidi iznad) u kojem je napisano da sam na Skupštini ipak uspio izreći o čemu sam želio govoriti. Jedna od rečenica za koju sam tražio da se uvrsti u Zapisnik glasila je: „Iz toga jasno proizlazi da Predsjedništvo nije imalo pravo govoriti o mojim „neutemeljenim i netočnim navodima“, ali i to da stenogram Skupštine nije točno prenio moje izlaganje“.

Pretpostavljao sam da se nitko u Razredu neće osvrnuti na činjenicu da je Zapisnik sa Skupštine bio „prikladno modificiran“, te da objedu o tomu tko je „neutemeljeno i netočno“ govorio ne treba pripisati meni nego onima koji se brinu o sastavljanju zapisnika u Akademiji. Zato sam pripremio kratak komentar za sjednicu Razreda od 28.09.2010. Kako doista baš nitko nije želio ništa reći o „prikladnom modificiranju“ Zapisnika,  pročitao sam svoj komentar i uvrstio u Zapisnik (vidi dalje).

 

tn_komentar_20100928

Ova je priča imala svoj prikladan zaključak na redovitoj Skupštini Akademije od 20. prosinca 2010. Cijeli je „pothvat“ bio obavijen velom tajne pa se o njemu nije u Akademiji nikada javno govorilo. Pri tome mislim na redovite ili izvanredne skupštine Akademije. Kad sam ja to pokušao, „viteški“ me se onemogućilo i kasnije u zapisniku  moj pokušaj jednostavno zatajilo.  Moglo se dakle očekivati da će sve završiti po stanovitome „ubrzanom“ postupku. Tako je i bilo.

Evo kako. Na spomenutoj  Skupštini, koja je bila zakazana za 11 sati bilo je predviđeno 7 točaka dnevnoga reda, s time da smo unaprijed primili i poziv na blagdansko primanje, predviđeno za 12 sati. Dakle, Skupština je bila vremenski ograničena, s jasnim ciljem da završi do 12 sati. U trećoj od 7 točaka trebalo je prihvatiti Izmjene i dopune statuta Akademije. Jedna je od izmjena bila i produženje mandata Upravi.

 U pisanom obrazloženju koje smo primili uz te izmjene Statuta, dvije su stvari veoma zanimljive. Jedno je prva rečenica u kojoj stoji da je izmjene predložilo Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa i Vlada RH. Čovjek bi rekao: točno po proceduri. Ipak teško je, na osnovi dosadašnjih iskustava, vjerovati da je Ministarstvo spontano, najedamput  iskazalo takvu brigu za detalje funkcioniranja Akademije, osobito kad postoje provjerene informacije da je bila riječ o „potaknutoj spontanosti“. Drugo je vremenski slijed događaja nakon što je Sabor RH , na dan 22. svibnja 2009. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Akademiji. Uskoro je taj Zakon i objavljen u NN (5. lipnja 2009.). Mijenja se Zakon o Akademijij ali se u Akademiji o tome javno ne govori. Predsjedništvo Akademije tek krajem veljače 2010. odlučuje da Odbor za statut Akademije pripremi tekst izmjena Statuta. U Akademiji se i dalje o svemu šuti. Očigledno izmjena Zakona i Statuta nije dostatno važna tema da bi o njoj trebalo javno govoriti. Odbor za Statut, u travnju 2010. godine, prihvaća Nacrt Odluke. U Akademiji se i dalje šuti o tome. O mome pokušaju da o tome govorim, možete pročitati u tekstu iznad ovoga.

 I konačno se  Izmjena i dopuna Statuta prihvaćaju, po „skraćenom postupku“ prije blagdanskoga primanja u Akademiji. I opet veoma prikladno: jer tko će na kraju mandata sadašnje Uprave, u takvim okolnostima, primjerice, postaviti pitanje koja je uloga Uprave u  „pothvatu“ da joj se, pred kraj mandata na koji je izabrana, najednom produžava mandat za još godinu.  Nisam siguran je li to uopće pravno ispravno, ali jesam siguran da je bilo veoma poželjno za Upravu.

Komentare i/ili sugestije molim poslati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

 



rifincom_banner_galerija


خرید vpn خرید کریو خرید کریو دانلود فیلم خارجی دانلود فیلم خرید vpn دانلود فیلم خرید vpn خرید vpn خرید کریو دانلود فیلم خرید فیلتر شکن vpn